Licenca za offshore bankarstvo omogućuje vlasniku da upravlja bankom u jednoj zemlji koja pruža usluge štedišama koji su rezidenti drugih zemalja. Licencu izdaje država u kojoj banka posluje, što nije nužno država u kojoj je njezin vlasnik ili rezident. Ove zemlje obično imaju niske ili čak nulte porezne stope, što znači da štediše mogu smanjiti svoje porezne račune bankarstvom tamo, a ne u svojoj zemlji. Međutim, mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene Države, i dalje zahtijevaju od rezidenata da plaćaju porez na svoje offshore bankovne račune, ako, to jest, porezni službenici mogu dokazati da takvi posjedi postoje.
Mnogi nositelji licence za offshore bankarstvo nisu zainteresirani za vođenje banke kao takve i neće uzimati depozite od javnosti. Umjesto toga, oni će nastojati upravljati bankom koja postoji isključivo za upravljanje financijama poduzeća koje posjeduju i vode u njihovoj zemlji prebivališta. Ovakva postavka može dovesti do nižih poreza i veće privatnosti, kako legalnim tako i ilegalnim metodama.
Postoje dvije glavne vrste dozvola za offshore bankarstvo. Opća licenca, koja se često naziva i licenca klase A, omogućuje nositelju obavljanje svih vrsta bankarskih poslova. Ograničena licenca ograničit će nositelja na aktivnosti navedene u dozvoli.
Većina zemalja koje nude dozvole za offshore bankarstvo zahtijevat će i godišnju naknadu i uplaćeni kapital. Iznosi se mogu jako razlikovati, iako je u gotovo svakom slučaju uplaćeni kapital znatno veći od godišnje naknade. Naknada ide vladi zemlje, dok se uplaćeni kapital koristi kao operativni novac banke i daje određeni stupanj sigurnosti da će banka ostati solventna i operativna.
Jedna od najvažnijih varijacija među zemljama koje nude licencu za offshore bankarstvo je njihov pristup oporezivanju. Zemlje koje nude “potpuno usklađen” sustav će u potpunosti surađivati s poreznim tijelima zemalja u kojima borave štediše. Druge zemlje nude minimalnu ili nikakvu suradnju.
Dozvole za offshore bankarstvo treba dobiti samo od nadležnih državnih tijela. Mnoge starije licence sadrže klauzulu koja tvrdi da se licenca može prenijeti, što znači da se mogu prodati nekom drugom. Međutim, većina zemalja koje izdaju takve licence imaju zakone koji zabranjuju prijenose i ti zakoni nadjačavaju sve klauzule u samoj licenci. Glavni razlog za to je osigurati da svi nositelji licenci prođu kroz vladin postupak provjere.