Modificirano obračunsko računovodstvo je tehnika koja kombinira gotovinsku metodu računovodstva s obračunskom metodom računovodstva. Koristi se kako bi se osiguralo da se obveze evidentiraju kada nastanu i da se troškovi obračunavaju kada su plaćeni. U biti, on obračunava stavke koje su mjerljive i dostupne na računima. Državne agencije često koriste ovu metodu.
Primarna svrha modificirane metode obračunskog računovodstva je izbjeći pojavu viška kada je zapravo namijenjen za buduću svrhu. Iz tog razloga, prihodi se priznaju kada su raspoloživi za korištenje za obveze. To ne znači nužno da su sredstva odmah dostupna, već da će se prikupiti u kratkom roku. Uobičajeni rok za primanje sredstava ovom metodom je 12 mjeseci.
Iako se u modificiranom obračunskom računovodstvu obveze često obračunavaju u razdoblju u kojem su nastale, postoje neke iznimke. Jedan je s inventarom koji se može obračunati kada se kupi ili koristi. Terete kao što su hipoteke i založna prava također se mogu obračunati u različitim razdobljima. Kamata na dugoročni dug može se iskazati na dan dospijeća umjesto u razdoblju u kojem je nastala.
Jedna od prednosti modificiranog obračunskog računovodstva je da pojašnjava kratkoročna — kao što su mjesečna — financijska izvješća prikazujući pravi financijski status. To može dati jasnu sliku financija strankama koje ne rade svakodnevno s organizacijom, ali trebaju jasnoću u financijskim poslovima organizacije. Iz tog razloga, metoda može biti osobito korisna za organizacije koje rade s grupama kao što je upravni odbor.
Gotovina je jedna od metoda uključenih u modificirano obračunsko računovodstvo. To je prilično jednostavna metoda, gdje se unosi sastoje od isplata i depozita kako se dogode. Nedostatak gotovinske metode je u tome što prikazuje samo tekuće i prošle izdatke, umjesto da obračunava poznate buduće troškove ili obveze. To financijskim izvještajima može dati izgled viška.
Obračunska osnova je druga metoda uključena u modificirano obračunsko računovodstvo. Umjesto bilježenja stvarnog novčanog toka, ova metoda se koristi za praćenje transakcija. Upis se vrši kada je preuzeta obveza plaćanja, a ne kada je plaćanje stvarno primljeno. Metoda ne bilježi kada je gotovina primljena ili plaćen dug. Ova metoda se može koristiti za dolaznu gotovinu ili predviđene troškove.