Tržišna učinkovitost je pojam koji se koristi za opisivanje stupnja u kojem su cijene dionica reprezentativne za sve podatke koji su povezani s određenim tržištem. To znači da se učinkovitost tržišta obično identificira u stupnjevima, pri čemu jaka tržišna učinkovitost pokazuje da su cijene čvrst i točan odraz onoga što se događa na tržištu. Nasuprot tome, ako se čini da cijena dionice nije jako povezana s prevladavajućim tržišnim uvjetima, to se izražava kao slaba tržišna učinkovitost.
Važno je napomenuti da tržišna učinkovitost ne znači nužno da su tržišni uvjeti jedini čimbenici kada se razmatra status bilo koje dane mogućnosti ulaganja. Umjesto toga, stopa učinkovitosti koju je primjer odnosa između trenutnih događaja na tržištu i cijene ulaganja vrijedna je razmatranja zajedno s drugim čimbenicima, ako ulagač razmišlja o kupnji ili prodaji te imovine. Postoji određena kontroverza oko toga koliko težine treba dati tržišnoj učinkovitosti pri donošenju ovakvih odluka.
Jedan koncept koji je povezan s tržišnom učinkovitošću poznat je kao hipoteza učinkovitog tržišta ili EMH. Zagovornici ovog pristupa navode da je nemoguće da imovina nadmaši tržište na kojem se njome trguje, jednostavno zato što su svi relevantni čimbenici već uračunati u cijenu dionice. Krititelji ove teorije ponekad postavljaju pitanje jesu li svi ovi čimbenici doista uzeti u obzir pri određivanju cijene dionice, budući da se cijena može ili ne mora prilagoditi na temelju čimbenika koje investitori mogu smatrati značajnim. Iako se dopušta da se cijene dionica obično određuju na temelju informacija koje su lako dostupne, te informacije mogu, ali ne moraju biti ispravno protumačene, ili mogu imati učinak na ulagače koje su sama tržišta previdjela ili diskontirala.
Budući da je tržišna učinkovitost usmjerena na odnos cijene imovine na određenom tržištu, moguće je da imovina ima jaku tržišnu učinkovitost na jednom tržištu, a da bude nešto slabija na drugom tržištu. To je zato što se percepcija relevantnih informacija može donekle razlikovati, kao i način na koji su ti specifični dijelovi informacija međusobno povezani u formulaciji tržišnog odgovora. Iz tog razloga, ne postoji pravi način da se kaže da određena imovina ima specifičnu tržišnu učinkovitost koja je primjenjiva u svim vremenima i na svim mjestima. Ulagači tada moraju pomno pogledati koje podatke svako tržište razmatra i sami odrediti jesu li ti podaci potpuni i relevantni ili vjeruju da je potrebno više informacija ili drugačije tumačenje tih podataka kako bi se ispravno procijenio potencijal tog ulaganja.