Derivat je financijski instrument koji svoju vrijednost izvodi iz druge imovine. Fer vrijednost je pokušaj postavljanja objektivne cijene financijskom instrumentu, umjesto ili u odsutnosti njegove trenutne tržišne cijene. Izračun fer vrijednosti derivata uključuje uzimanje u obzir čimbenika koji utječu na vjerojatnost da će se derivat pokazati korisnim za vlasnika. Tvrtka koja navodi fer vrijednost derivata u svojoj bilanci mora slijediti određena načela kao što je praćenje vrijednosti temeljne imovine.
Dostupan je širok izbor izvedenica. Općenito, oni uključuju sporazum o provedbi razmjene u budućnosti, iako jedna strana može imati mogućnost odlučiti hoće li se dogovor nastaviti. U svakom slučaju, uvjeti razmjene temelje se na cijeni ili tečaju odvojene imovine koja se može, i obično će, mijenjati između sklapanja derivativnog posla i datuma ugovorene zamjene. Jedna ili obje strane u derivativnom poslu mogu prodati prava na dovršetak posla, poznato kao prodaja pozicije. Drugim riječima, derivat je imovina za sebe, zajedno s tržišnom cijenom.
Fer vrijednost derivata nije nužno ista kao i njihova trenutna tržišna cijena. Umjesto toga, to je pokušaj da se da objektivna mjera o tome koliko držanje pozicije u izvedenici zapravo “vrijedi”, što se može razlikovati od cijene po kojoj se prodaje. Većina metoda mjerenja fer vrijednosti koristi objektivnu formulu, iako je odluka koje čimbenike uključiti u formulu sama po sebi subjektivna.
Jedan od najčešćih primjera formule za mjerenje fer vrijednosti derivata je Black-Scholeova formula. Ova formula uzima u obzir trenutnu cijenu temeljne imovine, stupanj do kojeg je ta cijena fluktuirala u prošlosti, uvjete izvedenice, vrijeme koje je preostalo do dospijeća zamjene derivata i trenutnu stopu povrata dostupnu od rizika -besplatna ulaganja kao što su državne obveznice. Većina pokušaja procjene fer vrijednosti derivata koristi slične čimbenike.
Dva su glavna razloga za izračun fer vrijednosti derivata. Prvi je usporediti to s trenutnom tržišnom cijenom. Ako je trenutna tržišna cijena niža, ulagač može zaključiti da je to ulaganje dobre vrijednosti za koje je vjerojatnije da će završiti financijski isplativo. Drugi razlog je proizvesti vrijednost koju će derivat upotrijebiti kada se on navodi kao imovina u bilanci. Postoje komplicirana pravila o načinu na koji tvrtke moraju napraviti ovaj izračun, ovisno o tome pod kojim računovodstvenim propisima poduzeće spada i o točnoj vrsti derivata.