Bankovne institucije Sjedinjenih Država koriste deveteroznamenkasti brojeve koji se nazivaju brojevima za usmjeravanje tranzita. Ovi se brojevi koriste za identifikaciju bankovnih institucija na papirnatim čekovima i u obradi elektroničkih transakcija. Na primjer, često se koriste za pokretanje i obradu online plaćanja računa i automatskih prijenosa novca. Koriste se i za izravne depozite i automatizirana isplate.
Kako bi pronašla svoj tranzitni broj za rutiranje, osoba može pogledati svoj papirni ček. Obično je naveden na dnu čeka, lijevo od broja tekućeg računa. Pojedinac također može kontaktirati svoju banku i zatražiti njezin tranzitni broj ako nema pri ruci papirni ček, ali mu je broj potreban za transakciju.
Američko udruženje bankara započelo je korištenje tranzitnog broja za usmjeravanje početkom 1900-ih. Ova je organizacija i danas odgovorna za izdavanje ovih brojeva. Procjenjuje se da se u Sjedinjenim Državama koristi više od 25,000 rutnih tranzitnih brojeva. Zanimljivo je da velike banke mogu imati više od jednog broja za usmjeravanje tranzita. Na primjer, bankarska institucija može imati različite tranzitne brojeve za bankovne račune i podružnice u različitim regijama zemlje.
Sa stajališta potrošača, broj tranzita je gotovo jednako važan kao i broj njegovog tekućeg računa. Bez toga, provjere i elektroničke transakcije neće biti obrađene. Kada pojedinac želi platiti čekom na mreži ili telefonom, mora dati ovaj broj tranzita. Također će mu trebati kada želi postaviti izravni depozit na svoj račun ili dopustiti trgovcu da povuče automatizirano plaćanje s njegovog računa. Vlasnik računa mora dati ovaj broj i kada želi naručiti nove čekove za svoj račun.
Banke koriste brojeve za usmjeravanje tranzita u dovršavanju transakcija svojih klijenata. Kada se ček koristi za plaćanje, na primjer, primatelj plaćanja polaže ček na svoj bankovni račun. Banka primatelja tada dostavlja ček i zahtjev za plaćanje banci posrednici. Banka posrednik koristi tranzitni broj za usmjeravanje na čeku kako bi identificirala bankovnu instituciju koja plaća.
Nakon što identificira odgovarajuću bankovnu instituciju, posrednička banka predočava ček banci plaćanja i zahtijeva plaćanje. Kada banka platiteljica pristane podmiriti ček, posrednička banka tereti banku plaćanja i kreditira banku primateljicu. Konačno, za iznos čeka se tereti bankovni račun platitelja.