Identifikacijski kod banke (BIC) je standardizirani i jedinstveni kod koji se koristi za identifikaciju određene banke. Takvi se kodovi koriste za bankovne doznake, posebice međunarodne, i za financijsku komunikaciju između banaka. Neke banke navode svoje kodove na izvodima kako bi im ljudi mogli lako pristupiti, a također je moguće zatražiti šifru od službenika banke ako je potreban za nešto poput bankovne doznake.
BIC-ovima upravlja Društvo za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju (SWIFT). Oni su također ponekad poznati kao SWIFT kodovi, a izrazi SWIFT-BIC ili ISO 9362 također se mogu koristiti za opisivanje identifikacionog koda banke. “ISO 9362” upućuje na Međunarodnu organizaciju za standardizaciju, koja je osmislila standardizirani format za identifikacijske kodove banaka kako bi osigurala međunarodnu dosljednost.
Prva četiri znaka identifikacionog koda banke su slova koja se odnose na banku. Sljedeća dva znaka, također slova, su pozivni broj zemlje koji označava gdje se banka nalazi, a sljedeća dva znaka navode određenu lokaciju. Kao šifru poslovnice mogu se dodati tri neobavezna znaka, u slučaju da se prijenos ne šalje u sjedište banke. Šifre lokacije i podružnice mogu biti alfanumeričke.
Standardizacija bankovnih kodova uz korištenje standarda ISO 9362 postigla je nekoliko važnih ciljeva. Prvi je bio da je postojao jedinstven sustav koji je uvelike smanjio zbrku i osigurao da banke mogu slati komunikaciju lako i sigurno. Korištenje identifikacijskog koda banke također smanjuje pogreške, jer je kod dizajniran da bude logičan, što olakšava otkrivanje pogrešaka u transkripciji i drugih problema. Standardizacija također smanjuje rizik od sukoba kodova, što čini sigurnijim da će komunikacija završiti tamo gdje bi trebala biti, a ne slučajno u drugoj banci.
Prilikom međunarodnog slanja novca od banke do banke, ljudi obično trebaju identifikacijski kod banke za transakciju, zajedno s određenim podacima o računu za primatelja. Neke su banke spremne potražiti te podatke za svoje klijente kada vrše prijenose, iako bankovni zaposlenici mogu upozoriti klijente da novac može završiti na pogrešnom mjestu ako nemaju točan naziv i lokaciju banke. Iz tog razloga, ljudima se obično savjetuje da dobiju identifikacijski kod banke, broj računa, broj usmjeravanja i druge informacije potrebne za bankovni prijenos izravno od primatelja.