Uvozna kvota je zaštitna mjera koja postavlja fiksnu kvotu ili ograničenje broja jedinica određene robe koja se može uvesti unutar određenog vremenskog razdoblja. Kvota ove vrste osmišljena je kako bi pomogla u održavanju pravične ravnoteže na tržištu, dopuštajući domaćim proizvođačima da se natječu s proizvođačima koji proizvode robu izvan zemlje. Kritičari su skloni vidjeti da uvozna kvota donosi više štete nego koristi, tvrdeći da ograničenje dovodi do proizvodnje nestandardne robe koja se ilegalno krijumčari u zemlju i koja domaćim tvrtkama daje nepravednu prednost na tržištu.
U mnogim situacijama, uvozna kvota je postavljena na granicu koja je nešto manja od onoga što je poznato kao slobodna trgovina. Slobodna trgovina je situacija u kojoj međunarodna trgovina robom nije predmet državne intervencije i oslanja se na potražnju za određivanje stope uvoza i izvoza u vezi s određenim proizvodom. Kada je kvota ispod razine slobodne trgovine, poznata je kao obvezujuća kvota, budući da ona učinkovito obvezuje mogućnost uvoza robe u određenom broju na određeno vrijeme. Kada je uvozna kvota jednaka ili viša od trenutne slobodne trgovine, poznata je kao neobvezujuća kvota, budući da omogućuje uvoz na temelju trenutne potražnje i projekcija buduće potražnje.
Zagovornici uvozne kvote smatraju da je ovaj pristup nužan kako bi se zaštitilo gospodarstvo nacije koja prima robu. Postavljanje ograničenja omogućuje da se dio potražnje za tom robom zadovolji proizvodima proizvedenim u zemlji, što pomaže da se osiguraju radna mjesta za građane koji se bave proizvodnjom te robe. Istodobno, mjera pomaže u sprječavanju nadvladavanja domaće ili uvozne robe na potrošačkom tržištu i osigurava da potrošači imaju nekoliko opcija koje proizvode kupiti.
Kritičari smatraju da je potreba za uvoznom kvotom za zaštitu interesa potrošača nepotrebna. Ograničavanje količine uvezene robe ima potencijal da ograniči mogućnosti potrošača, a ne da ih proširi. Osim toga, ograničenja zapravo mogu imati negativan utjecaj na gospodarstvo, budući da potrošači mogu platiti višu cijenu za lako dostupne domaće proizvode i time si ne mogu priuštiti druge vrste proizvoda koje bi inače kupili.
Iako postoji neslaganje oko učinkovitosti uvozne kvote, često postoji suglasnost o tome kako se kvota uspoređuje s primjenom prirasta carinske stope na uvoz. Obično se na carinu gleda kao na učinkovitiji način za ograničavanje priljeva međunarodne robe bez stavljanja nepotrebnih poteškoća za proizvođače koji uvoze robu. Za mnoge, tarife predstavljaju najbolje rješenje kada je u pitanju održavanje zdravog gospodarstva, pružanje potrošačima raznih mogućnosti kupnje i promicanje zdrave konkurencije među dobavljačima.