Program strukturne prilagodbe plan je koji provode Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) u zemlji u razvoju kako bi pokušali postići da njihova gospodarstva budu produktivnija. Cilj takvog programa je pomoći državi koja zadužuje otplatiti svoje dugove i imati rastuće gospodarstvo koje će ih održati u budućnosti. Jedan se može implementirati kao dio početnog sporazuma o posuđivanju novca, ili se može donijeti kasnije kao dio uvjeta za naciju koja posuđuje da dobije nižu kamatnu stopu na prošle zajmove.
Ideja o programu strukturne prilagodbe jedna je od najspornijih unutar takozvanih Bretton Woods institucija: MMF-a i Svjetske banke. Neki ljudi smatraju da, budući da su zemlje koje zadužuju, obično u teškoj situaciji, nemaju izbora nego se pridržavati planova koji su postavljeni kako bi dobili sredstva za održavanje funkcioniranja svoje zemlje. To znači da MMF i Svjetska banka mogu forsirati kroz politike kojima se vlada i sami ljudi mogu oštro suprotstaviti, na mnogo načina potkopavajući demokratsku volju stanovništva.
U prošlosti su MMF i Svjetska banka imali prilično neobičan pristup putu koji su zemlje zaduživale pokušavajući vratiti svoje dugove. Sve se to promijenilo tijekom 1970-ih, kada je svijet prošao kroz prilično ozbiljno razdoblje ekonomskih poteškoća i mnoge su se nacije našle u nemogućnosti otplate. MMF i Svjetska banka tada su odlučili da trebaju imati praktičniji pristup stvarima, te su počeli sastavljati dokumente o programima strukturne prilagodbe za zemlje koje planiraju zaduživanje, dajući im do znanja što će morati učiniti kako bi dobili krediti.
Program se obično prvenstveno fokusira na načine na koje MMF i Svjetska banka misle da će pokrenuti nacionalno gospodarstvo. To obično ima oblik ekstremnih strategija slobodnog tržišta, kao što je deregulacija bankarskog sektora, uklanjanje trgovinskih barijera, privatizacija prirodnih resursa i državnih industrija, devalvacija valuta, strogo pridržavanje uravnoteženih proračuna, promjena nacionalnog zakona kako bi okruženje bilo povoljnije za strana ulaganja i izgradnju izvoznih ekonomija. Posljednjih godina, smanjenje siromaštva također je postalo kamen temeljac programa, nastojeći ne samo povećati nacionalni bruto domaći proizvod (BDP), već i pomoći stanovništvu u cjelini da podigne svoj životni standard iz siromaštva.
Također u posljednjih nekoliko godina, MMF i Svjetska banka počeli su tražiti više doprinosa od zajmoprimaca prije izrade konačnog programa strukturne prilagodbe. Ovaj unos ima oblik onoga što se naziva strateškim dokumentima za smanjenje siromaštva i, u teoriji, dopušta državama zajmoprimcima da osmisle vlastite strategije za pomoć svom stanovništvu. U praksi, dokumenti o smanjenju siromaštva često su vrlo slični programskim dokumentima MMF-a i Svjetske banke, što dovodi neke kritičare da se pitaju koliko se zapravo daje državama zajma.