Održavanje hrane svježom i sigurnom od mikroorganizama bio je izazov od početka ljudske civilizacije. Napredak u tehnologiji čuvanja hrane omogućio je ljudima da hranu drže u svojim hladnjacima i smočnicama dulje vrijeme bez kvarenja. Neke tehnike konzerviranja, kao što su soljenje i kiseljenje, postoje već stoljećima, dok novija dostignuća kao što su konzerviranje, zamrzavanje i vakuumsko pakiranje postoje tek od industrijske revolucije. Organski i kemijski konzervansi se često dodaju hrani tijekom ovih procesa kako bi se produljio rok trajanja i održao izvorni okus i tekstura.
Prije razvoja moderne tehnologije, ljudi su koristili osnovnu tehnologiju čuvanja hrane kako bi se hrana ne pokvarila tijekom zime ili tijekom dugih putovanja. Soljenje ili sušenje, ponekad u kombinaciji s dimljenjem, korišteno je za zaustavljanje rasta štetnih bakterija na komadima mesa. Soljenje se još uvijek koristi za očuvanje proizvoda od svinjetine kao što je šunka. Tehnike kiseljenja ili salamiranja koriste slanu vodu i ocat kako se povrće, voće i meso ne bi pokvarili.
Dehidracija je još jedna rana vrsta tehnologije konzerviranja hrane koja se još uvijek koristi u modernom dobu. Tradicionalno sušenje oslanjalo se na prirodnu sunčevu svjetlost i vjetar kako bi uklonili vlagu iz hrane i spriječili razvoj bakterija. Moderna dehidracija koristi grijače i ventilatore kako bi ubrzala proces i proširila tehnologiju na različite vrste hrane.
Konzerviranje je razvijeno u prvoj polovici 19. stoljeća i od tada se koristi za produženje roka trajanja raznih prehrambenih proizvoda. Ova tehnologija čuvanja hrane ostaje važna metoda za očuvanje svih vrsta kvarljivih proizvoda od kvarenja. Konzerviranje se može obaviti kod kuće kako bi se proizvodi zadržali tijekom zime ili u većim razmjerima u proizvodnom pogonu poznatom kao tvornica konzervi. Tijekom procesa konzerviranja, hrana se kuha kako bi se uništile sve štetne bakterije, a zatim se zatvara u hermetički zatvorenu posudu kako se ne bi pokvarila. Ispravno zatvorene limenke mogu čuvati hranu sigurnom za konzumaciju mjesecima ili godinama.
Razvoj električne energije omogućio je razvoj i širenje nove tehnologije čuvanja hrane kroz industrijalizirana područja. Zamrzavanje i hlađenje omogućuju trgovcima mješovitom robom da potrošačima prodaju razne proizvode gotove za jelo, a potrošačima omogućuje da svježu hranu i ostatke hrane zadrže na sigurnom dulje vrijeme. Mnoga mesa, povrće i voće mogu se zamrznuti u nekom obliku i zadržati velik dio svog okusa i teksture.
Vakuumsko pakiranje je relativno novija tehnologija čuvanja hrane koja uključuje zatvaranje hrane i zatim ispumpavanje zaostalog zraka u pakiranju. Štetne bakterije trebaju kisik za rast, pa vakuum pomaže da hrana ostane svježa dulje vrijeme. Vakuumsko pakiranje također se može kombinirati s drugim tehnikama ili konzervansima kako bi se dodatno produljio rok trajanja.