Čaj od metvice je biljna tizana napravljena od metvice, člana obitelji metvice koja se stoljećima uzgaja za kulinarsku upotrebu. Osim što je ključni sastojak u čaju od metvice, metvica se koristi i u džulepu od metvice, a ulja ekstrahirana iz ove biljke često se koriste za aromatiziranje raznih namirnica i proizvoda poput paste za zube. Mnoge trgovine nose lišće metvice za izradu tizana, a ljudi također mogu uzgajati i ubrati svoje.
Tehnički, čaj od metvice uopće nije čaj, jer mu nedostaju listovi Camellia sinensis, biljke čaja. Točnije je tisan, destilacija lišća, cvijeća, grančica, korijena ili kore iz drugih izvora osim biljke čaja. Jedna od ključnih razlika između čaja i tisane je ta što tizanima nedostaje kofein. Međutim, čajevi i tisane pripremaju se na isti način, a mnogi ljudi koriste izraz “čaj” za opisivanje tizana.
Ljudi klasično koriste osušene listove metvice za pripremu tisana od metvice. Osušeni listovi se ili namaču u vrućoj vodi pet do 10 minuta, ili se polako zagrijavaju na štednjaku u tavi punoj vode koja se dovede blizu točke vrenja, a da se zapravo ne pusti da proključa. U oba slučaja piće se može skuhati po ukusu osobe koja će ga piti. Neki ljudi vole jako jake tisane, dok drugi vole blaži, nježniji okus.
Ovaj tisan se može konzumirati topao ili hladan. Čaj od metvice često se opisuje kao osvježavajući i pročišćavajući u prirodi, a klasično se konzumira običan, bez dodanih zaslađivača ili drugih sastojaka. Ljudi ga mogu piti samo zbog okusa, ali se također konzumira kao pomoć za probavu. Čaj od metvice može smanjiti nadutost, podrigivanje, crijevne tegobe, žgaravicu i mučninu, a ljudi koji ga redovito piju mogu otkriti da im je općenito lakša probava. Čini se da čaj također blokira djelovanje androgena u tijelu, što ga može učiniti prirodnim lijekom za hirzutizam kod žena i gubitak kose kod muškaraca.
Osim sušenog lišća, kuhari mogu koristiti i dehidrirano lišće, zajedno sa svježim i smrznutim lišćem. U slučaju sušene i dehidrirane metvice, listove treba čuvati na hladnom i suhom mjestu zaštićenom od sunčeve svjetlosti, a iskoristiti ih u roku od šest mjeseci kako bi dobili maksimum okusa. Smrznuto lišće može se čuvati do godinu dana, dok bi se svježe listove idealno trebalo upotrijebiti čim se ubere.