Adiponektin je adipokin, vrsta hormona koji proizvode masne stanice i koji pomaže u regulaciji energetskog metabolizma. Čini tijelo osjetljivijim na inzulin, hormon koji potiče kretanje glukoze iz krvi u stanice, te pomaže smanjiti rizik od dijabetesa i sužavanja arterija. Receptor adiponektina je protein koji se nalazi na stanicama u brojnim dijelovima tijela uključujući masno tkivo, mišiće, jetru i mozak. Postoje dvije vrste adiponektinskih receptora, poznatih kao AdipoR1 i AdipoR2, na koje se veže adiponektin, uzrokujući promjene unutar stanica. Broj adiponektinskih receptora i razine cirkulirajućeg adiponektina mogu se promijeniti u vezi sa stanjima kao što su pretilost i dijabetes.
Istraživanja provedena na miševima pokazala su da adiponektin snižava razinu glukoze u krvi. Također djeluje protiv stanja poznatog kao inzulinska rezistencija, gdje inzulin postaje manje učinkovit u premještanju glukoze u stanice i sprječavanju jetre da otpusti glukozu. Inzulinska rezistencija povezana je s pretilošću i razvojem dijabetesa i otvrdnulih arterija, odnosno ateroskleroze. Smatra se da previše tjelesne masti može smanjiti broj receptora adiponektina, čineći stanice manje osjetljivima na adiponektin, što bi moglo dovesti do rezistencije na inzulin. Nasuprot tome, gubitak težine mogao bi dovesti do povećanja razine receptora adiponektina, preokrenuvši inzulinsku rezistenciju.
Adiponektin receptor AdipoR1 uglavnom se nalazi u skeletnim mišićima, dok je AdipoR2 uglavnom prisutan u jetri. U masnim stanicama u cijelom ljudskom tijelu, AdipoR1 je tip adiponektinskog receptora koji se najčešće nalazi. Adiponektin postoji u dvije verzije, od kojih se svaka različito veže za dva tipa receptora. Smatra se da se AdipoR1 izuzetno dobro veže na ono što se naziva globularni oblik adiponektina, ali slabije na verziju pune dužine, dok se AdipoR2 umjereno dobro veže za oba oblika. Razvoj lijekova koji se vežu na receptore adiponektina i oponašaju djelovanje adiponektina, ili koji povećavaju broj receptora, mogao bi pružiti korisne metode liječenja bolesti povezanih s inzulinskom rezistencijom, kao što je dijabetes.
Utvrđeno je da hormon rasta, koji proizvodi hipofiza, posebno utječe na receptor AdipoR2 adiponektina. Istraživači su primijetili da je povećana razina hormona rasta povezana s porastom broja AdipoR2 receptora u nekim masnim stanicama. To sugerira da hormon rasta sudjeluje u promjenama u osjetljivosti na inzulin i energetskom metabolizmu tijela.