Genetski modificirani usjevi su poljoprivredni proizvodi kojima je manipuliran DNK kako bi im se dala određena svojstva poput otpornosti na bolesti, štetočine ili herbicide. Prehrambeni usjevi također se mogu konstruirati tako da imaju druge poželjne osobine, kao što su brže sazrijevanje ili povećani nutritivni sadržaj. O genetskim modifikacijama hrane se žestoko raspravlja. Više od 40 zemalja, uključujući Europsku uniju, ima stroga ograničenja na genetski modificiranu hranu i stočnu hranu, dok su druge zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, Šri Lanku i Alžir, potpuno zabranile uvoz i uzgoj genetski modificiranih usjeva.
Tradicionalni uzgoj prehrambenih usjeva uključuje odabir biljaka s dobrim karakteristikama poput poboljšanog okusa, prinosa ili otpornosti na bolesti i njihovo uzgoj kako bi se stvorili kultivari s tim kvalitetama. Kada su usjevi genetski modificirani, geni iz jednog organizma se ubacuju u drugi organizam korištenjem biotehnoloških tehnika. Na primjer, kukuruz se može učiniti otpornim na određene insekte umetanjem gena iz bakterija koje se prenose u tlu koje su otrovne za te insekte. Geni se također mogu mijenjati kako bi izazvali njihovo potiskivanje.
Biotehnološke tvrtke tvrde da će genetski modificirani usjevi povećati proizvodnju hrane i zaštititi svijet od globalne krize sigurnosti hrane. Tvrde da ovi usjevi smanjuju upotrebu pesticida jer ih nije potrebno prskati protiv insekata, bolesti i štetnih korova. Ne samo da se mogu povećati prinosi prehrambenih usjeva, već se mogu poboljšati i nutritivne kvalitete hrane, kao i okus i kvaliteta.
Ekolozi, znanstvenici, liječnici i poljoprivrednici tvrde da postoje još nepoznate posljedice za ljude, poljoprivredu i globalnu ekologiju. Protivnici genetski modificiranih usjeva ističu da na svijetu ima dosta hrane, a da glad uzrokuju političke i ekonomske sile. Neki korovi i drugi štetnici postaju otporni na pesticide, što zahtijeva njihovu povećanu upotrebu, a pelud iz modificiranih biljaka može kontaminirati prirodne prehrambene usjeve. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da bi genetski modificirana hrana mogla razviti proteine koji uzrokuju nove alergije na hranu i otpornost na antibiotike.
Poljoprivredna biološka raznolikost ugrožena je povećanom upotrebom genetski modificiranog sjemena, što povećava vjerojatnost usjeva koji se ne mogu oduprijeti bolestima i štetnicima. Američko ministarstvo poljoprivrede izvještava da je 2009. godine 88 posto pamuka, 91 posto soje i 85 posto kukuruza uzgojenog u SAD-u genetski modificirano. Tvrtke koje proizvode ove sjemenke imaju patente na njih, dajući tim industrijama kontrolu nad čak 75 posto sve prerađene hrane koja se prodaje u SAD-u