Mnoge zemlje diljem svijeta provode propise o aditivima u hrani kako bi zaštitile javno zdravlje i opskrbu hranom. Iako se propisi o aditivima u hrani razlikuju, obično državne regulatorne agencije prvo testiraju moguće kratkoročne i dugoročne zdravstvene rizike na temelju razina aditiva u hrani koji će se vjerojatno konzumirati. Nakon što je ispitivanje završeno i aditiv za hranu se smatra sigurnim, oni formiraju propise za ograničavanje količine aditiva za hranu koji će se koristiti i vrste hrane u koje se može dodati te određuju kako će se aditiv pojaviti na ambalaži hrane.
Dodatak hrani je svaka tvar koja se dodaje prerađenoj hrani radi očuvanja teksture hrane, poboljšanja njezinog okusa ili očuvanja kvalitete hrane. Te tvari mogu biti ili prirodni aditivi za hranu koji se obično ne koriste kao samostalna hrana ili sintetski aditivi. Propisi o aditivima u hrani kontroliraju vladine organizacije kako bi služile javnoj dobrobiti, a prethode im godine testiranja kako bi se utvrdili zdravstveni rizici ili toksičnost aditiva za hranu. Kako su mnoge tvari štetne za ljudsko zdravlje ako se konzumiraju u dovoljno visokim razinama, ispitivanje aditiva u hrani također će odrediti razine koje su štetne za ljude i usporediti te podatke s njihovom namjeravanom upotrebom.
Ako je aditiv štetan na razinama koje su znatno veće od onih koje bi potrošač razumno mogao konzumirati, još uvijek se može smatrati sigurnim na niskim razinama koje se obično konzumiraju. Ispitivanje aditiva u hrani također će utvrditi može li dugotrajna konzumacija uzrokovati štetu. Ponekad aditivi za hranu mogu biti sigurni u kratkom roku, ali mogu uzrokovati rak ili genetsko oštećenje ako se koriste tijekom mnogo godina.
Nakon što se aditiv za hranu smatra sigurnim, nadležna agencija odlučit će kako ga regulirati. Na primjer, Europska agencija za sigurnost hrane svoje odluke temelji na rezultatima specifičnih testova. Oni će utvrditi postoji li potreba za aditivom za hranu, osigurati da ne postoje zdravstveni rizici, a zatim osigurati da se informacije o aditivu za hranu jasno priopće javnosti. Američka uprava za hranu i lijekove postavlja propise nakon što odredi sastav aditiva, odluči kako će se najvjerojatnije konzumirati, a zatim utvrdi zdravstvene rizike i sigurnost.
Ponekad se razviju kontroverze kada istraživanja nisu uvjerljiva o aditivu za hranu ili konzervansu ili kada se pojave nove informacije. Organizacije za propise o prehrambenim aditivima imaju moć preispitati dopuštanje dodatka hrani i promijeniti način na koji se on može koristiti. Nakon što se odobri, teže je mijenjati propise, jer je često teret dokazivanja na aktivistima koji iznose nove informacije. Drugi često korišteni aditivi za hranu mogu propasti kroz pukotine i izbjeći postupak odobravanja zbog svoje specifične definicije. To može uključivati određene vitamine, minerale i suplemente. Neki proizvodi za pakiranje hrane i začini možda ne podliježu propisima o aditivima u hrani u mnogim zemljama.