Zemljište koje je nenaseljeno, neobrađeno i uglavnom ostavljeno na miru često se naziva “divljina”. Mnogi ljudi ovim područjima pridaju duhovnu, gospodarsku ili znanstvenu vrijednost, a mnoge su se nacije uključile u kampanje kako bi dio svojih krajolika zadržao prirodnim. Točna priroda divljine tema je za raspravu, čak i među znanstvenicima, a ovu raspravu često komplicira njezina romantizacija u mnogim kulturama.
Riječ je izvedena iz staroengleske riječi za divlje ili divlje, a datira oko 1200. godine. Mnogi ljudi o divljini smatraju neukroćeni, divlji teritorij, poput prašume. Drugi vide ova mjesta kao pustu pustoš, poput pustinje. Istina vjerojatno leži negdje između; Divljina je zasigurno daleko od puste, jer u njoj žive mnoge biljne i životinjske vrste, zajedno sa složenom ekologijom i interakcijama.
Zapravo, mnoga navodna područja koja se vide kao divljine zapravo su oblikovana tisućama godina postojanja ljudi i životinja. Mnoge šume, na primjer, imaju puteve i staze koje su uspostavile domaće životinje, ali mogu imati i čistine koje su stvorili rani ljudi, ili biljke koje su razne vrste uvezle kako bi zadovoljile prehrambene potrebe. Daleko od toga da su neobrađena, ovim područjima zapravo u velikoj mjeri upravljaju životinje koje ih zovu domom, iako se možda ne obrađuju u tradicionalnom ljudskom smislu.
Većinu vremena divljina je također nenaseljena, iako su stalna ljudska naselja u takvim područjima sve češća. Mnoge životinje dijele prostor jedna s drugom, a divlja područja oživljavaju ptice, ribe, gmazovi, sisavci i jednostanični organizmi. Mnoge od ovih životinja imaju složene društvene strukture, a odnosi među vrstama također mogu biti vrlo komplicirani. Na neki način, divljine su ogromna društva koja se po organizaciji i strukturi nadmeću s ljudskim gradovima.
Ljudi su stvorili romantičnu sliku divljine temeljenu na samoći i kontemplaciji. Mnogi ljudi traže ova područja jer osjećaju da ih to približava prirodi. Drugi su zaintrigirani interakcijama životinja koje tamo žive ili su zarobljeni mitologijom koja okružuje ta područja. Mnogi mitovi, na primjer, govore o izgubljenosti u metaforičkoj divljini, a ova vrsta područja često se povezuje s nepoznatim.
U 20. stoljeću mnogi su ljudi počeli prepoznavati potrebu za očuvanjem prirodnih prostora i lokacija koje su doživjele minimalnu ljudsku intervenciju. Nastala su brojna društva za očuvanje divljine, a trend stvaranja parkova i rezervata postao je sve rašireniji.