Genetski modificirana (GM) hrana izazvala je kontroverze među znanstvenicima, ekolozima i gospodarskim aktivistima. GM hrana se uzgaja iz biljaka čiji su geni dizajnirani tako da mijenjaju njihovu kemiju ili biologiju za otpornost na sušu, zarazu insekata, bolesti, te tako rezultirajuću hranu bogatu vitaminima i mineralima čine većom, ukusnijom ili ima duži rok trajanja.
Biotehnologija genetski modificirane hrane kontroverzna je protivnicima koji se boje utjecaja na ljudsko zdravlje i okoliš. Na primjer, pitaju se što znači koristiti gene iz nejestivih životinjskih ili biljnih vrsta u jestivoj životinjskoj ili biljnoj vrsti, čak i ako ta rezultirajuća hrana ima veće količine vitamina ili minerala i čini se zdravijom. Ovo je primarna razlika između genetski modificiranih prehrambenih usjeva i usjeva koji su selektivno uzgajani, poput kukuruza ili goveda, zbog okusa, trajnosti ili jednostavnosti održavanja. Na primjer, kemikalija u određenim ribama koja im omogućuje da zarone duboko u hladnu vodu sada pomaže biljkama jagoda da izdrže blage mrazeve. Značaj ili dugoročni učinci bioinženjeringa nisu u potpunosti procijenjeni, iako još nisu otkriveni rizici.
Drugo, uzgoj genetski modificirane hrane je kontroverzan za poljoprivrednike koji su zabrinuti da uzgajivači ne mogu spriječiti širenje peluda transgenih biljaka koje daju GM hranu i gnojenje divljih ili netransgenih parnjaka. Ovi protivnici skreću pozornost na štetu koja bi se mogla učiniti ako sojevi genetski modificiranih vrsta iscure u divljinu i ugroze prirodnu ravnotežu biljnog ekosustava. Ne bi li hibridne vrste više izdržale određenu vrstu zaraze jer su napravljene bez otrova? Mogu li postati nesposobne za reprodukciju? Bioinženjeri tvrde da unakrsno oprašivanje predstavlja zanemariv rizik jer pelud mora prijeći veliku udaljenost preko “jarkova” izgrađenih između genetski modificiranih usjeva i drugih vrsta, a do takvog curenja nije došlo.
Međunarodna ekonomska zabrinutost izazvala je kontroverzne reakcije među zagovornicima gospodarstva zemalja u razvoju. Kada velika korporacija može manipulirati prehrambenim usjevima s velikim odjelom za istraživanje i razvoj, ona osigurava fantastično uspješnu genetski modificiranu hranu. Neki kažu da im to daje nepravednu prednost u odnosu na tradicionalne metode uzgoja poljoprivrednika, što zauzvrat stvara dugoročnu ovisnost o korporaciji. Na primjer, jedna je tvrtka proizvela rižu s više vitamina, većom izdržljivošću i lakoćom rasta. Prodaju sjeme koje se neće samorazmnožavati jer su biljke bile neplodne, što znači da poljoprivrednici moraju kupovati sjeme svake sezone. Neki vjeruju da to stvara nepotrebnu ovisnost zemalja u razvoju o nekoliko divovskih korporacija koje iz godine u godinu isporučuju svo sjeme i herbicide kako bi požnjeli plodove genetski modificirane hrane. Drugi to vide kao prirodno proširenje međunarodnog kapitalističkog sustava kojemu je potrebna pažljiva regulacija, ali nema intrinzičnih problema.