Švedski smeđi grah je vrsta graha izvorno razvijena u Švedskoj i uvedena u ostatak svijeta preko švedskih imigranata. Ovaj grah se često posebno traži u skandinavskoj kuhinji koja sadrži grah, a može se koristiti iu kuhinji iz raznih drugih regija svijeta. U zajednicama s posebno velikom populacijom Šveđana i švedskih potomaka, ovaj grah je često na jelovniku, zahvaljujući stečenoj sklonosti prema njemu.
Kao i drugi obični grah, švedski smeđi grah je formalno poznat kao Phaseolus vulgaris. Posebno su razvijeni kroz selektivni uzgoj kako bi pokazali nekoliko osobina koje se smatraju poželjnim, a mogu se lako križati s drugim grahom, za vrtlare koji žele biti avanturistički sa svojim zakrpama graha. Također ih je vrlo lako uzgajati; samo im je potrebno blago vrijeme, puno sunca i rahla, ilovasta zemlja s povremenim zalijevanjem.
Švedski smeđi grah je relativno malen i jajolik, blijedosmeđe do smeđe boje. Grah je poznat po tome što je iznimno nježan s okusom orašastih plodova i dobro se drži zajedno, čak i tijekom dužeg kuhanja. Ova posljednja osobina čini ovaj grah posebno popularnim u juhama i varivima, jer kuhari ne moraju brinuti da će se grah raspasti ako je malo prepečen.
Osim što se koristi u juhama, švedski smeđi grah se odlično snalazi u pečenom grahu i tepsijama, a može se pripremati i po raznim etno receptima. Neki kuhari vole koristiti ovaj grah u indijskoj hrani, gdje je njihov blago slatki okus u prekrasnom kontrastu s mnogim začinima curryja, a švedski smeđi grah obično se koristi u svinjetini i grahu, posebno na Srednjem zapadu, gdje su mnogi ljudi skandinavskog podrijetla.
Za pripremu švedskog smeđeg graha kuhari bi trebali prvo isprati grah, a zatim ga namočiti preko noći ili dok se ne udvostruči. Namakanje će pomoći da grah ostane zajedno tijekom procesa kuhanja, čime će se dobiti mekana, čvrsta zrna s puno okusa. Nakon namakanja, grahu će trebati jedan do dva sata da se kuha. Ako je švedski smeđi grah teško pronaći, adzuki, brusnica i pinto grah su prikladna zamjena za ovu skandinavsku hranu.