Onečišćenje podzemnih voda je situacija koja nastaje kada se podzemne vode onečišćuju tvarima ljudskog porijekla. Budući da se podzemna voda općenito smatra sigurnom za piće, onečišćenje podzemne vode može postati ozbiljan problem, jer ljudi mogu piti vodu, ne shvaćajući da je postala opasna za konzumiranje. Postoji niz potencijalnih izvora onečišćenja podzemnih voda, zbog čega je redovito testiranje zaliha podzemne vode kritično kako bi se osiguralo da je voda i dalje čista.
Podzemna voda je voda koja se skladišti pod zemljom. Nastaje kada voda iz jezera, rijeka, potoka, snijega otapa i kiše curi ispod zemlje, postajući tamo zarobljena. Kada je naslaga podzemne vode dovoljno velika za ljudsku potrošnju, postaje poznata kao vodonosnik. Postoje dvije osnovne vrste vodonosnika: ograničeni i neograničeni. U ograničenom vodonosniku, podzemna voda je okružena omotačem od nepropusne stijene, dok je neograničeni vodonosnik okružen propusnim materijalima, što ga dovodi u opasnost od onečišćenja.
Kemikalije, sol na cesti, bakterije, virusi, lijekovi, gnojivo i gorivo mogu uzrokovati kontaminaciju podzemnih voda. Neki uobičajeni izvori kontaminacije uključuju: propuštanje spremnika, korištenje kemikalija na farmama, odlagalištima otpada, loše kontrolirana mjesta opasnog otpada i septičke sustave. Do onečišćenja podzemnih voda može doći i kada tvornice bacaju materijal u okolne vodotoke i kada onečišćeni otpad iz oborinskih odvoda dospije u vodonosnik.
Mnoge nacije imaju stroge zakone koji se odnose na ispuštanje onečišćujućih tvari, kako bi spriječili onečišćenje podzemnih voda i druge ekološke probleme povezane s onečišćenjem. Međutim, redovita inspekcija tisuća potencijalnih izvora onečišćenja jednostavno nije moguća, a nacije se oslanjaju na pojedine građane i tvrtke da budu oprezni kada je u pitanju rukovanje i odlaganje materijala koji bi mogli uzrokovati onečišćenje podzemnih voda.
Jednom kada je vodonosnik kontaminiran, vrlo ga je teško očistiti. Ponekad se voda može očistiti sustavima za filtriranje, ali u drugim slučajevima može biti beskorisna. Budući da veliki dio svjetske opskrbe pitkom vodom dolazi iz podzemnih voda, kontaminacija podzemnih voda predstavlja ozbiljan problem. Osobito u zajednici koja si ne može priuštiti isporuku čistih izvora vode, ljudi mogu biti prisiljeni piti kontaminiranu podzemnu vodu, jer nema alternative.
Pitanje onečišćenja podzemnih voda jedan je od razloga zašto su arteški bunari toliko popularni. Arteški bunari su bunari koji su potopljeni u ograničene vodonosnike, pristupajući vodi koja je sigurno zaključana unutar sloja nepropusne stijene. Voda iz takvih bunara obično je čista, a ponekad i vrlo aromatična, zahvaljujući otopljenim mineralima iz okolnih stijena.