Heljda je biljka koja se uzgaja zbog svojih trokutastih zrna. Za razliku od većine drugih žitarica, to nije trava već biljni usjev. To znači da ima široke, raširene listove; ima i čipkasto bijele cvjetove. Uzgoj ove biljke je u opadanju u Sjedinjenim Državama, gdje su je druge žitarice potisnule u popularnosti, ali se nastavlja proizvoditi u brojnim zemljama, uključujući Japan i Kanadu.
Heljda se najčešće prodaje kao tamno brašno, a boju dobiva od ljuski koje ostaju tijekom procesa mljevenja. Ova žitarica se obično uključuje u razne vrste mješavina brašna, poput mješavine za palačinke i vafle. Dostupno je i obično brašno, možda za pečenje kruha. Također se prodaje u cijelom ili napuknutom obliku za upotrebu u žitaricama za doručak ili za dodavanje teksture kruhu i drugim pečenim proizvodima. Zrno ima karakterističan orašasti okus koji može biti prilično ugodan za nepce, posebno u suprotnosti s drugim, blažim brašnima.
Heljda se uzgaja tijekom ljetnih mjeseci, kada prođe opasnost od mraza. Biljka se kreće od 2 do 4 stope (granično preko 0.5 metara do 1.25 metara) u visinu. Za sazrijevanje potrebno je otprilike dva mjeseca, a kada je spremno za berbu, cijelo polje se pokosi i biljke slažu. Nakon što se osuše, mlaću se – proces u kojem se uklanja tvrda, vanjska ljuska kako bi se zrna mogla pakirati za prodaju i upotrebu.
U nutritivnom smislu, heljda se općenito smatra prilično zdravom. Ima visok udio masti i stoga zahtijeva posebno rukovanje jer može užegli. Sušenje žitarica u potpunosti pomaže u smanjenju ovog problema, a prema nekima, smatra se da je vrijedno truda zbog ostalih nutritivnih vrijednosti, uključujući visok sadržaj vlakana i proteina. Treba ga čuvati na hladnom suhom mjestu, ili u hladnjaku na intenzivnijoj vrućini, kako bi se spriječilo kvarenje.
Brašno napravljeno od zrna često se koristi u Japanu za izradu tradicionalnih soba rezanaca. Na Zapadu se, osim u prehrani, često koristi i kao stočna hrana, bilo u obliku ispašnih usjeva ili u izradi formula za hranu. Također se koristi kao pokrovni usjev jer se dobro učvrsti, štiti tlo i guši vrste korova. Pčelari koriste heljdu za proizvodnju meda jer cvjeta dugo u ljeto i proizvodi veliku količinu bogatog, aromatičnog nektara. Ovakav raspored je obostrano koristan za pčelara i poljoprivrednika, jer biljka zahtijeva oprašivače za razmnožavanje.
Ako se jede u velikim količinama, ova žitarica može izazvati alergijske reakcije, koje se obično manifestiraju kao osip na koži. Teške reakcije zahtijevaju pažnju zdravstvenog radnika. Blage reakcije obično se mogu sigurno liječiti prestankom konzumacije dok se koža ne očisti, te jesti umjerene količine u budućnosti.