Šećerni alkohol je vrsta ugljikohidrata koji se obično koristi kao zaslađivač za hranu. Zapravo ne sadrži šećer ili alkohol, ali svoje ime potječe od činjenice da tvar dijeli slična kemijska svojstva i sa šećerom i sa alkoholom.
Jedna od najčešćih upotreba šećernog alkohola je kao dodatak komercijalnim proizvodima. Obično se dodaje prerađenim prehrambenim proizvodima poput voćnih namaza, sladoleda, peciva i slatkiša. Proizvođači toaletnih proizvoda često se oslanjaju na tu tvar kako bi dodali ugodniji okus proizvodima za oralnu higijenu kao što su metvice za dah, vodica za ispiranje usta i pasta za zube. Neki oralni lijekovi bez recepta, kao što su sirup za kašalj ili lijekovi protiv grlobolje, koriste zaslađivač kako bi dali ugodniji okus.
Iako šećerni alkohol dodaje slatki okus koji je sličan šećeru, obično ima manje kalorija. Mogu ga koristiti ljudi koji su na dijeti s niskim udjelom šećera ili oni s dijabetesom koji ne mogu sigurno konzumirati šećer. Obični šećer može stupiti u interakciju s bakterijama u ustima, istrošiti zubnu caklinu i rezultirati karijesom. Ovaj zaslađivač ne doprinosi karijesu, pa se može sigurno koristiti u proizvodima za oralnu higijenu kako bi poboljšao njihov okus.
Proizvođači mogu odlučiti koristiti te zaslađivače kao zaslađivače u svojim prerađenim prehrambenim proizvodima, budući da djeluju kao konzervans za održavanje kvalitete proizvoda i produljenje njihova roka trajanja. Za razliku od običnog šećera, šećerni alkohol ne upija vlagu i može se koristiti za održavanje teksture pečenih proizvoda koji bi inače mogli postati vlažni ili ljepljivi tijekom vremena, posebno pečenih proizvoda ili bombona. Tvar također nije tako osjetljiva na razvoj bakterija ili gljivica kao šećer, pa proizvodi mogu ostati svježi i jestivi dulje vrijeme.
Zaslađivač može potencijalno uzrokovati nuspojave kada se konzumira. Kemijska svojstva tvari mogu nadražiti gastrointestinalni sustav i dovesti do nadutosti, plinova ili proljeva. Nuspojave se obično javljaju samo ako se velike količine progutaju u kratkom vremenskom okviru.
Budući da se šećerni alkohol koristi kao zaslađivač, može se zamijeniti s umjetnim zaslađivačima, kao što su aspartam i saharin. Jedna od glavnih razlika između proizvoda je ta što su šećerni alkoholi prirodne tvari, dok su umjetni zaslađivači umjetni. Šećerni alkoholi također sadrže ugljikohidrate, dok umjetni zaslađivači ne sadrže. Ova se dva proizvoda mogu koristiti naizmjenično, iako neki ljudi mogu imati osobne preferencije iz prehrambenih razloga. Na primjer, ljudi koji preferiraju prirodne proizvode mogu odabrati šećerne alkohole, dok se oni na dijeti s niskim udjelom ugljikohidrata mogu umjesto njih odlučiti za umjetne zaslađivače.