Konzerviranje hrane služi za zaustavljanje ili usporavanje kvarenja hrane. Očuvanje hrane uključuje sprječavanje rasta gljivica, bakterija, kvasaca i drugih mikroorganizama. Prirodno konzerviranje hrane stoljećima se koristilo kao način da hrana duže traje. Dva primarna razloga zbog kojih se hrana čuva su da se ne pokvari tijekom skladištenja i da se očuvaju prirodne karakteristike hrane. Prirodni konzervansi za hranu uključuju sol, ocat, šećer i ekstrakt ružmarina.
Sol je jedan od prirodnih konzervansa hrane koji se dodaju hrani od davnina kako u svrhu konzerviranja tako i za dodavanje okusa. Često se dodaje mesu kao prirodni konzervans za hranu, jer uvelike pospješuje okus mesa i omogućuje dugotrajnost. Kao prirodni konzervans za hranu, sol štiti hranu od plijesni i kvasca, a procesom osmoze dehidrira mikrobe.
Ocat je još jedan prirodni konzervans hrane koji se najčešće koristi u procesu konzerviranja. Priprema se fermentacijom šećera i vode izvan faze alkohola, a može se kupiti ili pripremiti prirodnim putem. Ocat je dostupan s raznim sadržajem octene kiseline, iako se u konzerviranju hrane najčešće koristi onaj koji sadrži pet posto koncentrirane octene kiseline. Za ubijanje mikroba i sprječavanje kvarenja hrane potreban je udio octene kiseline od najmanje pet posto. Ako se ocat priprema na prirodan način za korištenje kao konzervans, važno je da sadržaj kiseline bude dovoljno visok za sigurno očuvanje hrane.
Šećer je također jedan od češćih prirodnih konzervansa hrane, a često se koristi u konzerviranju i zamrzavanju. Često se koristi kao prirodni konzervans za hranu jer zaslađuje hranu i sprječava bakterije kroz osmozu. Kao konzervans, šećer djeluje tako da izvlači vodu iz mikroorganizama i sprječava kvarenje hrane.
Ekstrakt lista ružmarina, ili ružmarin oleoresin, još je jedan konzervans za hranu koji datira stoljećima. Okus i aroma ružmarina tradicionalno ga čine jednim od popularnijih prirodnih konzervansa hrane. Snažni antioksidansi u ružmarinu sprječavaju kvarenje hrane i čuvaju prirodni okus i boju hrane, kao i doprinose zdravstvenim prednostima konzervirane hrane.
Također se koriste mnogi različiti oblici prirodnog konzerviranja hrane. To uključuje sušenje, hlađenje, zamrzavanje i mnoge druge načine. Prirodno očuvanje hrane mnogi smatraju boljom alternativom od kemijskog, jer se često smatra da je prisutno manje zdravstvenih problema.