Kineski celer, ili khan choy, ista je vrsta kao i europska sorta koju većina ljudi na Zapadu poznaje, Apium graveolens, ali ima niz važnih razlika. Ova biljka ima mnogo tanje stabljike i jači okus od svog europskog srodnika, a može varirati u boji od bijele do tamnozelene. Kineska sorta rijetko se poslužuje sirova, ali je čest sastojak kuhanih kineskih i vijetnamskih jela.
Celer je drevna biljka s dugom poviješću upotrebe u Kini, gdje se pojavio u kuhinji barem od dinastije Han (206. pr. Kr. do 220. godine). Kineski celer bliži je od europskog celera divljoj sorti, zvanoj smallage. Izgleda i ima okus više kao začinsko bilje, nešto kao peršin.
Tanke stabljike su šuplje i hrskave, a i peteljke i listovi mogu se dodavati kuhanim jelima. Sjemenke biljke također se koriste u kuhinji i tradicionalnoj kineskoj medicini. Biljka se može koristiti sušena i svježa za dodavanje okusa hrani.
Prilikom kupnje kineskog celera, kupci bi trebali tražiti hrskave stabljike i svježe, živahne listove. Potrošači ne bi trebali birati celer s požutjelim ili uvenutim dijelovima. Prije kuhanja kuhar treba oprati celer i odstraniti žilave vanjske žice. Može se tjednima čuvati u hladnjaku u dobro zatvorenoj plastičnoj vrećici.
Iako je sav celer dobar za zdravlje, jer je bogat željezom, kalijem i vitaminima A, B1, B2, C i D, kineski celer ima brojne ljekovite prednosti. Topli sok od celera tradicionalno se koristi za liječenje žutice i niske temperature. Diuretik je i može se koristiti za promicanje zdravog mokrenja, kao i za zamjenu elektrolita kada je osoba dehidrirana. Biljka se također koristila za liječenje raznih stanja kao što su visoki krvni tlak, reumatizam, probavni problemi i skorbut.