Politički mit je narativ, obično u obliku dramske priče, koji se odnosi na političku temu. Politički mit mogao bi tvrditi da objašnjava kako je određena država nastala ili opisuje odnos između dviju skupina kao dio većeg, legendarnog narativa. Politički mitovi, bez obzira na to imaju li ikakvu osnovu u povijesnim činjenicama ili ne, zadovoljavaju potrebu grupe da se trenutna trenutna politička situacija legitimira uključivanjem u širu priču.
Termin “politički mit” skovan je 1975. godine u istoimenoj knjizi Henryja Tudora. Tudor je ovu vrstu mita opisao kao mit u kojem heroj ili protagonist nije bila jedna osoba već grupa. Grupa može biti nacija, etnička grupa ili društvena klasa. Politički mitovi odnose se na povijest, ali nisu nužno povijesni; članovi grupe prihvaćaju mit kao valjan u filozofskom smislu, a ne kao povijesno točan.
Jedna uobičajena vrsta političkog mita je priča o nacionalnom podrijetlu ili etnogeneza. Mnoge nacije imaju polulegendarne izvještaje, često utemeljene u određenoj mjeri na povijesnim činjenicama, o tome kako su nastali. Na primjer, ranosrednjovjekovni povjesničari prepričavali su dolazak Engleza u Englesku pod dvojicom mitskih vođa, Hengistom i Horsom, dok je srednjovjekovni povjesničar Snorri Sturluson stvorio mitsko podrijetlo skandinavskih naroda koje ih je povezivalo s klasičnom mitologijom. Moderniji primjer ove vrste mita bila bi priča o puritancima koji su plovili u Novi svijet kako bi izbjegli vjerski progon i osnovali ono što će postati Amerika.
Nije svaki politički mit priča o porijeklu. Drugi politički mitovi daju veliku priču za okvir političkih i kulturnih pokreta. Na primjer, širenje Sjedinjenih Država prema zapadu u 19. stoljeću bilo je popraćeno stvaranjem političkog mita poznatog kao Manifest Destiny. Ovaj narativ objašnjavao je američku teritorijalnu akviziciju kao dio neizbježnog rasta. Zagovornici su dolazak do Tihog oceana doživljavali kao “sudbinu” Sjedinjenih Država. Sama SAD postala je protagonist ovog mita, a otpor američkoj ekspanziji smatran je prijetnjom nacionalnoj sudbini.
Uloga političkog mita je ujediniti zajednicu i usaditi osjećaj pripadnosti. To može imati i pozitivne i negativne posljedice. Politički mitovi često služe kao okupljalište u vremenima nacionalne krize, ali se mogu koristiti i kao oruđe ugnjetavanja. Na primjer, “dolchstosslegende” ili “legenda o ubodu noža u leđa” bila je narativ koji tvrdi da je Njemačka izgubila Prvi svjetski rat zbog izdaje unutarnjih neprijatelja. Bio je to glavni element nacističke propagande i poticao je podršku režimu.