Južna Afrika je imala opsežnu povijest dominacije bijelaca mnogo prije stvaranja apartheida. Iako su i britanski i nizozemski osvajači bili nepokolebljivi u držanju crnaca i bijelaca odvojeno, sistematizacija rasne diskriminacije u obliku aparthejda započela je tek 1948. godine.
Aparthejd znači odvojenost na afrikaansu, jeziku nizozemskih doseljenika u južnoj Africi. Ovaj skup politika koji su Ujedinjeni narodi nazvali “rasizmom donesenim zakonom” nije djelo samo jednog čovjeka. Tijekom godina razvila ga je inteligencija afrikanerskih učenjaka. Zagovornici apartheida bili su antropolozi, sociolozi, filozofi i ljudi iz vjere kao što su Piet Cillé i Phil Weber
Koncept koji stoji iza izvornog prijedloga apartheida bio je segregacija za dobrobit svake etničke skupine. Prvi teoretičari i zagovornici apartheida tvrdili su da bi crnci trebali biti ograničeni na crnačke teritorije i živjeti u samoupravnim zajednicama. Na taj bi način uspjeli sačuvati svoju afričku tradiciju.
1948. održani su izbori u Južnoj Africi. Kada je njihov rezultat dodijelio moć građanima, stranka je spremno počela provoditi apartheid. Među najizrazitijim članovima stranke koji su odigrali važnu ulogu u stvaranju novog režima bio je Hendrik Frensch Verwoerd.
Verwoerd je bio briljantan znanstvenik na polju psihologije i sociologije. Sa svog mjesta u pro-nacionalnim stranačkim novinama Die Transvaler, pomagao je Nacionalnoj stranci tijekom kampanje. Kao naknadu za svoj trud, postao je senator. Potom je postao ministar zavičajnih poslova i, konačno, premijer. Budući da je bio jedan od ključnih zagovornika apartheida, a neke od najrelevantnijih politika sustava uspostavljene su tijekom njegove vladavine, nazvan je “arhitektom apartheida”.
Unatoč svom stvarnom značenju, aparthejd nije značio samo da se crnci i bijelci trebaju držati razdvojeni. U sustavu koji je podsjećao na metode nacističke Njemačke, ljudi su trebali biti razvrstani u kategorije prema njihovoj boji i podrijetlu. Postojale su tri glavne kategorije: bijela, crna i obojena. “Obojeno” se koristilo za označavanje ljudi mješovite rase.
Crnci su bili prisiljeni stalno nositi propusnice, a bili su ograničeni na rezervate poznate kao “domovine”. Unutar ovog zatvorenog sustava, crnci se nisu smatrali Južnoafrikancima, već državljanima njihove domovine. Bilo je uobičajeno da im se uskraćuje pristup bijelim urbanim područjima.
Nakon stalnih nereda i demonstracija, vlada je uvela sustav brutalne represije, koji je međunarodna zajednica osuđivala sve do konačnog nestanka apartheida 1994. godine, no rasni sukobi u Južnoj Africi su daleko od izumiranja. Apartheid je ostavio trag u svijesti stanovništva koji je vrlo teško izbrisati. Na primjer, bijelci s crtama koje čak pomalo podsjećaju na afričku fizionomiju koji putuju u Južnu Afriku i danas se nazivaju “obojenima”.
Dugo nakon smrti nekih od zagovornika apartheida, ožiljci koje je ostavio režim u Južnoj Africi i dalje su odgovorni za nasilje koje i dalje prožima zemlju i teške rasne odnose među njenim ljudima.