Je li simbol svastike doista nastao u nekim istočnjačkim religijama?

Svastika je sanskrtski za ‘amajl za sreću’ ili želju za dobrobit i sreću. Moglo bi se reći da je sretan novčić, djetelina s četiri lista ili drugi talisman pozitivnosti manje-više sinonim za opće značenje svastike. Nesretni odabir svastike kao amblema nacističke stranke u Drugom svjetskom ratu ostavio je Zapad hladnim za simbol koji se ponekad naziva slomljenim križem, ali njegovo je podrijetlo staro koliko i samo čovječanstvo, prije modernih genocidnih udruga.

Svastika je sveti simbol koji se javlja još u kameno doba, odnosno neolitičko doba. Najstariji zapis o svastici potječe iz artefakata otkopanih u današnjem Iranu koji datiraju prije 7,000 godina. Svastike se također pojavljuju na arheološkim predmetima iz brončanog i željeznog doba i usko su povezane s narodima mezopotamskih regija. Sveprisutni simbol također se nalazi među indoeuropskim Keltima, Grcima, diljem Azije i Afrike, pa čak i među indijanskim narodima.

Za drevne perzijske Zoroastrijance svastika je predstavljala rotirajuće sunce, izvor žive vatre i beskrajne kreativnosti. Neki znanstvenici smatraju da je ova pretkršćanska monoteistička religija snažno utjecala na razvoj judaizma, koji je zauzvrat utjecao na kršćanstvo i islam.

Svastika se spominje u staroindijskoj epskoj poeziji, među najstarijim epovima poznatim u svijetu. Hinduistički spis djelomično se temelji na ovim pjesmama. U hinduizmu, jedan krak svastike predstavlja Brahmu, ili kreaciju, a drugi predstavlja evoluciju onoga što je stvoreno, ili svijest. Četiri kraka također obično predstavljaju četiri vjetra promjene ili četiri kardinalna smjera.

U budizmu, svastika predstavlja ravnotežu suprotnosti i označava Sve što jest, ili božanski totalitet. Kršćanstvo je koristilo “kukasti križ” ili svastiku kao simbol Kristove sposobnosti da uskrsnućem pobijedi smrt na križu. Moglo bi biti zanimljivo primijetiti da se prije nacističkog usvajanja simbola sredinom 18. stoljeća, svastika koristila kao motiv ne samo u Europi i Aziji, već iu cijeloj Sjedinjenim Državama. Navodno, tijekom 1930-ih, dizajn svastike mogao se naći u predvorjima, na prometnim znakovima, pa čak i u reklamnoj kampanji Coca-Cole.
U Indiji i mnogim drugim narodima, svastika se i dalje koristi kao simbol sreće za obilježavanje vjenčanja i za blagoslov ulaza u domove i hramove. Njegova sveprisutna prisutnost kroz drevnu povijest diljem svijeta navela je neke, poput Carla Junga, da sugeriraju da bi njegovo podrijetlo moglo biti psihološko. Astronom Carl Sagan primijetio je da komet koji se vrti ponekad poprima oblik svastike, kao što je prikazano u barem jednom drevnom rukopisu reproduciranom u Saganovoj knjizi, Comet. Oba objašnjenja mogla bi dati uvid u podrijetlo svastike kao simbola koji se vraća na samo podrijetlo čovječanstva.
Nažalost, na Zapadu, svastiku i dalje koriste neonacističke skupine koje prakticiraju moderno širenje mržnje. To samo jača negativne asocijacije uspostavljene u Drugom svjetskom ratu, osiguravajući da povijesno dobronamjerna svastika ostane prezrena ikona u ovom dijelu svijeta.