U Sjedinjenim Državama način na koji politička stranka bira predsjedničkog kandidata ovisi o samoj stranci. To je zato što u Ustavu SAD-a ne postoji nijedna odredba koja poziva na bilo koju posebnu metodu za odabir kandidata. Dvije glavne stranke u SAD-u, republikanci i demokrati, svaka bira predsjedničkog kandidata na nacionalnoj konvenciji na kojoj glasuju delegati iz svake države. Način na koji delegati obično glasuju temelji se na rezultatima primarnih izbora ili poslaničkih klubova održanih u njihovim državama. Točan način na koji se biraju delegati, održavaju predizbori ili poslanički klubovi i kako delegati moraju glasovati određuje ogranak te političke stranke u svakoj državi.
Unutar svake stranke, svakoj državi je dodijeljen određeni broj delegata. Ostale američke jurisdikcije, kao što su Distrikt Columbia, Portoriko i Američka Samoa, također imaju određeni broj delegata. Te brojke određuje stranka i mogu se temeljiti na kombinaciji mnogih čimbenika, kao što su broj stanovnika države i broj članova stranke u američkom Kongresu. Također mogu postojati veliki izaslanici — obično sadašnji ili bivši stranački dužnosnici — koji nisu obvezni glasovati ni za jednog određenog kandidata. U svakoj državi ili jurisdikciji, stranka održava konvenciju na kojoj se pojedinci biraju da budu delegati i prisustvuju nacionalnoj konvenciji stranke kako bi pomogli u odabiru predsjedničkog kandidata.
Predizbori i poslanički klubovi održavaju se u svakoj državi, obično počevši početkom siječnja godine predsjedničkih izbora. Primarni su izbori na kojima građani tajno glasaju, a klubovi klubova su sastanci na kojima se glasuje bilo javno ili tajnim glasovanjem. Lokalni predizbori i klubovi pomažu u određivanju izaslanika na državnoj konvenciji i kojeg kandidata ili kandidate će ti delegati podržati. Kao i na državnoj razini, kako će se to točno učiniti, ovisi o lokalnom ogranku stranke.
Na nekim mjestima postotak delegata koji su dužni podržati kandidata temelji se na postotku glasova dobivenih u predizbornim izborima ili klubovima. Neki predizbori i klubovi, međutim, dodjeljuju sve delegate kandidatu koji je dobio najviše glasova. Na nacionalnoj konvenciji izaslanici su svojim glasovima odabrali predsjedničkog kandidata. Kandidat stranke može biti osoba koja dobije najviše glasova od delegata, ili može biti potrebna većina glasova.
U nekim slučajevima, konačni kandidat bit će poznat već prije konvencije jer je on ili ona uvjereni da će dobiti više nego dovoljno glasova stranačkih izaslanika. Kada se to dogodi, drugi kandidati iz stranke mogli bi podržati prvog kandidata i pustiti svoje delegate da glasaju za njega ili nju kada stranka započne prozivku za odabir predsjedničkog kandidata. To se obično čini kao znak jedinstva unutar stranke, što se smatra da daje kandidatu veću šansu na općim izborima nego da stranka ima podjele unutar svojih redova ili sumnja u svog kandidata.