Kooperativni federalizam je politički i ustavni koncept razvijen početkom 20. stoljeća koji naglašava decentralizaciju moći i ne nužno jednaku podjelu vladinih odgovornosti između saveznih, državnih i lokalnih agencija i institucija. Nacionalne i državne vlade rješavaju probleme zajedno na kooperativan način, za razliku od sustava u kojem svemoćni federalni režim nameće politiku lokalnim administratorima. Kao rezultat toga, i nacionalna i državna vlada su istovremeno neovisne i međuovisne s preklapanjem funkcija i financijskih sredstava, ali je teško jednoj osobi ili jednoj instituciji akumulirati apsolutnu moć. Osim toga, ova raspodjela vlasti pruža višestruke pristupne točke građanima zainteresiranim za utjecaj na državne i savezne institucije, zakone i politike.
Ideja je prvi put predstavljena u Sjedinjenim Državama tijekom ere New Deala 1930-ih i, kao rezultat toga, ustavni koncept dvojnog federalizma gotovo je nestao. Pod dvojnim federalizmom, američka nacionalna vlada dobila je ograničen broj ovlasti s državama koje su inače bile suverene. Smatralo se da su države jednako moćne kao i savezna vlada u svojim političkim sferama i svaka je bila odgovorna za specifične vladine funkcije koje se nisu preklapale. Države s vlastitim interesom u produljenju ekonomije utemeljene na ropstvu oslanjale su se na dvojni federalizam kako bi podržale svoje odbacivanje intervencije savezne vlade.
U eri New Deala, kooperativni federalizam najbolje su oslikavali savezni programi bespovratne pomoći koji su poticali vlade država da provode programe financirane od strane nacionalnog Kongresa. Umjesto da nametne program na nacionalnoj razini, savezna vlada je ponudila značajna financijska sredstva kako bi potaknula svaku državu da provede i upravlja programom na lokalnoj razini. Sada otkazana Pomoć obiteljima s ovisnom djecom (AFDC) primjer je programa bespovratne pomoći koji je kreiran 1935. godine i kojim upravlja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi SAD-a. AFDC je dao financijsku pomoć obiteljima s niskim primanjima s djecom. Svaka država koja je pristala sudjelovati dobila je odgovarajuća sredstva od nacionalne vlade, ali je podlijegala saveznim propisima. Programe bespovratne pomoći obično je financirala i osmišljavala savezna vlada, ali su njima upravljale vlade država koje sudjeluju.
Tvrdi se otkako je kooperativni federalizam u Sjedinjenim Državama polako nagrizao niz predsjednika obiju glavnih političkih stranaka – republikanaca i demokrata – koji su dodali diskrecijske ovlasti saveznoj izvršnoj vlasti. Protivnici ove percipirane ekspanzije savezne moći zalažu se za autonomiju i suverenitet državnih vlada kao što je opisano u 10. amandmanu Ustava. Osim Sjedinjenih Država, Australija, Kanada i Europska unija, među ostalim nacijama i političkim subjektima, također prakticiraju varijacije ovog oblika vladavine.