Besplatni ručak i ručkovi po sniženim cijenama dostupni su u mnogim školama iu mnogim zemljama. Neke zemlje nude besplatan ručak bez kvalifikacija. To uključuje zemlje poput Finske, Švedske i Indije. Indija ima jedan od najstarijih programa besplatnog ručka, a datira od nuđenja besplatnih ručkova studentima do 1920-ih.
U drugim je zemljama besplatni ručak određen prihodima i tu se postavlja pitanje ima li dijete pravo na besplatne ili snižene ručkove. U SAD-u, na primjer, podobnost se temelji na prihodu koji je utvrđen na nacionalnoj razini, a sve javne škole moraju ponuditi besplatne ručkove ili ručkove po sniženoj cijeni djeci koja ispunjavaju uvjete. Imajte na umu da se stope prilagođavaju godišnje, tako da ako vaše dijete ne ispunjava uvjete jedne godine i vaš se prihod ne mijenja, on ili ona bi mogli ispunjavati uvjete sljedeće godine, ili ako imate drugo dijete, to može promijeniti vaše pravo. Postoji određeni spor oko toga jesu li razine dohotka ocijenjene dovoljno visoko, posebno u područjima gdje su troškovi života vrlo visoki.
Za školsku godinu 2008-2009, nacionalni program besplatnog ručka odredio je da četveročlana obitelj (dvije odrasle osobe, dvoje djece) može ostvariti godišnji prihod od najviše 27,560 američkih dolara (USD), kako bi se kvalificirala za besplatni ručak. Ručak po sniženoj cijeni, obično manje od pola dolara dnevno, bio je dostupan u toj školskoj godini za obitelji koje ne zarađuju više od 39,220 USD. To su 130% odnosno 185% razina siromaštva. I Aljaska i Havaji imaju više granice. Ti će se brojevi mijenjati na godišnjoj razini, stoga je važno svake godine provjeravati smjernice za svoju državu.
Određene vrste prihoda se ne računaju. Ako primate bonove za hranu ili ste dio WIC programa, to se ne smatra prihodom u svrhu utvrđivanja statusa besplatnog ručka. Škole će uglavnom tražiti dokaz o tekućim prihodima u obliku dopisa o plaćama. Kao što je spomenuto, neki vjeruju da su te razine prihoda preniske.
Dijete koje živi u velikom gradu u New Yorku ili Kaliforniji može imati roditelje koji plaćaju iznimno visoke stanarine u odnosu na njihov prihod. Iako se kvalificirani iznosi mogu smatrati poštenim u drugim jeftinijim područjima, ograničenja prihoda u skupim područjima imaju tendenciju da pokreću pitanje treba li se odlučivanje za ručak temeljiti na grad po grad ili državu po državu. Svakako je istina da bi četveročlana obitelj koja živi u San Franciscu mogla smatrati čak 50,000 USD godišnje krajnje nedostatnim da podmiri svoje troškove, a ipak se njihova djeca ne bi kvalificirala za besplatan ručak ili ručak po sniženoj cijeni prema smjernicama nacionalnog programa.
Postoje neki programi koji nisu federalno financirani, a imaju za cilj osigurati ručak, a ponekad i doručak svakoj djeci kojoj je to potrebno tijekom ljetnih mjeseci. Za tu djecu možda ne postoje nikakvi kvalifikacijski uvjeti osim da ih se odveze do mjesta gdje se hrana poslužuje. Mnoge javne škole također su počele posluživati doručak djeci, jer neka djeca možda neće moći računati na doručak kod kuće. Kvalifikacije u SAD-u za programe doručka obično odgovaraju onima za programe ručka.