Izdaja se definira kao čin nelojalnosti prema naciji ili nacionalnom suverenu od strane građanina te nacije. Kazneni sustav ga obično tretira vrlo ozbiljno, jer jedan proračunati čin može potpuno destabilizirati cijelu vladu. U većini zemalja osudu za veleizdaju prati smrtna kazna, dugotrajna zatvorska kazna ili znatna novčana kazna. Netko tko počini ovaj zločin naziva se izdajnikom. Svatko može biti izdajica, uključujući obične građane, članove vlade ili aktivnu vojsku.
Riječ za izdaju prvi put je korištena u engleskom jeziku u 1200-ima, a čini se da je povezana s francuskom riječi traison, što znači predati se ili predati se. Veliki čin izdaje bila bi aktivnost koja je osmišljena da dovede izravno do svrgavanja vlade ili prijetnje velikoj državnoj ličnosti, kao što je član kraljevske obitelji ili predsjednik. Ako je nacija uključena u rat, borba na strani neprijatelja je izdaja, kao i pomaganje neprijateljskim borcima. Špijuniranje i druga djela nelojalnosti obično se procesuiraju prema istim zakonima, jer se na njih gleda kao na izdaju povjerenja koja u konačnici djeluje na potkopavanje vlade na vlasti.
U Sjedinjenim Državama izdaja je vrlo usko definirana, zbog europske tradicije optuživanja političkih protivnika za ovaj zločin, koji su osnivači nacije htjeli izbjeći. U drugim nacijama takva djela mogu biti manje jasno navedena u zakonima, što može dovesti do nepravednog progona. U Americi je mnogo više ljudi procesuirano zbog pobune, akcije ili govora koji bi trebali potaknuti nelojalnost, mržnju ili izdajničko ponašanje. U Sjedinjenim Državama tijekom rata doneseno je nekoliko akata za pobunu kako bi se vladi omogućilo lakše kažnjavanje agitatora.
Ponekad granica između izdaje i politički legalnog djelovanja može biti vrlo uska. Na primjer, neki kritičari smatraju da su antiratni prosvjednici izdajice jer su nedomoljubi. U drugim slučajevima, pojedinci unutar ili izvan vlade mogu se zalagati za radikalne promjene koje bi potpuno preoblikovale njihovu naciju. Stranka na vlasti to bi mogla smatrati izdajničkim, jer bi tehnički promijenilo status quo, iako ne mora nužno dovesti do kolapsa nacije u cjelini. Neki politički tvrdolinijaši vjeruju da su njihovi protivnici izdajice, što pokazuje popularna knjiga Treason, autorice Ann Coulter, koja napada političke stavove američke ljevice.