Manjinska prava odnose se na prava pojedinca ili grupe kojih je manji broj u odnosu na ostatak stanovništva. U kontekstu međunarodnog prava, manjinska prava najviše se tiču nacionalnih, etničkih, vjerskih ili jezičnih manjina, ali postoje i druge manjinske skupine. Manjinska prava redovito se mijenjaju u vezi sa statusom manjine, koji je određen prema mjestu. Na primjer, Židov se u Sjedinjenim Državama smatra vjerskom manjinom, dok bi isti muškarac u Izraelu bio dio većine.
Uz sve veću globalnu svijest i fokus na ljudska prava, Ujedinjeni narodi (UN) su donijeli deklaraciju o pravima manjina. Deklaracija nije zakon, ali mnoge zemlje, posebno demokracije, dužne su se pridržavati njenog sadržaja jer su potpisale ugovore. Iako još uvijek postoje mnoge zemlje koje grubo krše ljudska prava, posebno u slučaju manjina, deklaracija Ujedinjenih naroda nudi dobro zaokruženo objašnjenje manjinskih prava.
Usvojena 1992. godine, Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama globalno promiče ljudska prava i individualne slobode bez obzira na rasu, spol, jezik ili vjeru. Posebna manjinska prava spomenuta u deklaraciji uključuju pravo manjinske skupine da uživa u vlastitoj kulturi, prakticira svoj odabir vjere i koristi svoj jezik bez straha od diskriminacije.
Deklaracija UN-a također uključuje da ljudi koji pripadaju manjinskim skupinama imaju pravo sudjelovati u svim aspektima života, koji uključuju kulturne, vjerske, društvene i gospodarske aktivnosti. Osim toga, manjinske skupine imaju pravo osnivati i organizirati svoje udruge. Oni mogu odlučiti ostvariti ili ne ostvariti svoja prava bez diskriminacije.
Nacije koje se pridržavaju Deklaracije UN-a obvezne su poduzeti posebne mjere kako bi osigurale manjinska prava. Kada nacije stvaraju nove zakone, programe i politike, moraju to činiti imajući na umu najbolji interes manjina. Nacije također moraju stvoriti povoljne uvjete za manjine da prakticiraju svoju kulturu, vjeru, običaje i jezik kada to ne krši nacionalni zakon. Stvaranje ovih uvjeta često se postiže edukacijom.
Na primjer, nacije moraju uključiti mogućnosti za manjine da nauče svoj materinji jezik i dobiju instrukcije na svom materinjem jeziku. Osim toga, zemlje se pozivaju da promiču poznavanje kulture, povijesti, tradicije i jezika manjina unutar svoje zemlje kako bi potaknule mirne odnose između manjinskih skupina i većine. Države se također potiču na promicanje aktivnosti manjina u okviru gospodarskih i političkih zbivanja unutar svojih zemalja.