Waterboarding je oblik mučenja koji uključuje korištenje vode kako bi se zatvorenik ili pritvorenik prisilio na priznanje. Žrtva je vezana za nagnutu dasku koja postavlja glavu niže od stopala. Zatim se preko lica žrtve pričvrsti komad tkanine. Voda se prelije preko tkanine, a žrtva počinje osjećati poteškoće s disanjem. Waterboarding se pokazuje posebno učinkovitim jer strah od gušenja često dovodi žrtvu u paniku i moli da se mučenje prestane. Rutinska ispitivanja koja obično mogu potrajati danima daju rezultate u nekoliko minuta kada se koristi waterboarding.
Postoje varijacije o metodama waterboardinga. Ponekad se koristi plastična folija. Druga metoda uključuje prevrtanje daske unatrag i potapanje glave osobe pod vodu. Bez obzira na metodu, waterboarding ima i fizičku i psihološku komponentu. Jednom kada osoba počne osjećati poteškoće s disanjem i aktivira se gag refleks, pojedinac uistinu vjeruje da će umrijeti. Zatim će otmičari “spasiti” žrtvu, izvlačeći tkaninu ili podižući glavu iz vode. Žrtva vjeruje da je smrt neminovna i da intenzivan strah slomi njegov ili njezin otpor.
Ironično, stvarno utapanje tijekom mučenja vodenim daskom rijetko je zbog činjenice da položaj pluća u odnosu na glavu sprječava dovoljno vode da napuni pluća. No, plovidba na vodi može uzrokovati ozbiljne ozljede. Žrtva može pretrpjeti oštećenje mozga zbog nedostatka kisika i može doći do oštećenja pluća. Psihološke posljedice mogu biti još razornije.
Waterboarding potječe iz talijanske inkvizicije 1500-ih i od tada se koristi. U SAD-u se waterboarding smatra nezakonitim još od španjolsko-američkog rata kada je bojnik američke vojske proglašen krivim za korištenje waterboarda za mučenje filipinskog pobunjenika. Major je osuđen na deset godina kazne.
Tijekom Vijetnamskog rata, na sjevernovijetnamskim zarobljenicima korišteno je korištenje waterboarda, a u jednom slučaju vojnik je izveden pred vojni sud i otpušten iz američke vojske nakon što su se u Washington Postu pojavile njegove fotografije kako primjenjuje mučenje.
U svibnju 2004., New York Times je izvijestio da je u ispitivanjima Khalida Sheikha Mohammeda i Ramzija Binalshibha korišteno korištenje waterboarda. Zapravo, postoje izvještaji da je Mohammed, koji se smatra jednim od ključnih planera napada 9. rujna, uspio izdržati dvije i pol minute vodenog plivanja prije nego što se slomio. Ovo se smatra rekordom po tome što većina žrtava ne traje ni minute. Zapravo, agenti CIA-e, koji su u sklopu svoje obuke obvezni proći waterboarding, obično ne mogu izdržati više od 11 sekundi mučenja.
Međutim, američka vlada službeno ne odobrava korištenje vode kao metodu ispitivanja. Godine 2002. zapovjednici u Guantanamu zatražili su dopuštenje za korištenje waterboardinga na zatočenicima. Dozvola je odbijena.
U intervjuu u listopadu 2006. za konzervativni časopis Human Events, američki senator Pat Roberts (R-Kan.) osvrnuo se na pitanje waterboardinga kao sredstva za prikupljanje informacija. Odgovorio je na pitanje u vezi s izjavom Briana Rossa iz ABC-a da se u ispitivanju Mohammeda koristio waterboarding. Roberts je odgovorio: “To je jedna od tehnika koja se više neće koristiti.”