Funkcija obalne straže varira, ovisno o državi u kojoj se nalazi. Gotovo svaka nacija koja ima obalu ima ovu vrstu organizacije, ali njezina priroda može varirati od ogranka vojske do civilne agencije koja se sastoji samo od dobrovoljaca. Pripadnici obalne straže, u nekim regijama poznati kao “obeli”, mogu obavljati niz zadataka vezanih uz plovidbu, nacionalnu sigurnost i sigurnost oceana. Obično su postavljeni u lukama i mogu održavati flote kamiona, helikoptera, zrakoplova s fiksnim krilima i drugih vozila za podršku osim čamaca.
Podrijetlo moderne obalne straže može se pronaći u 1800-ima, kada je nekoliko zajednica osnovalo civilne skupine za pomoć brodovima u nevolji. Te bi skupine slale operacije spašavanja i spašavanja prema potrebi, a mnoge od njih podržavale su organizirane vladine napore za stvaranje navigacijskih oznaka poput plutača i svjetionika. Poboljšanja u pomorskoj sigurnosti stvorena od strane takvih skupina potaknula su organiziranje formalnije obalne straže.
Kada obalnu stražu organizira vlada, ona je obično križanac između vojske i agencije za provođenje zakona. Članovi su odgovorni za zaštitu obale, provođenje zakona o imigraciji i drogama te nadzor nad plovilima u pogledu sigurnosnih pitanja. Od članova se također očekuje da pomažu plovilima na zahtjev. Održavanje navigacijskih oznaka i upozorenja također je općenito odgovornost ove organizacije.
Civilne organizacije imaju tendenciju da se usredotoče na stvari kao što su potraga i spašavanje, pomorsko istraživanje, pomoć brodovima u nevolji i javno djelovanje. Te zadaće obavljaju i vojna obalna straža. Civili se općenito ne mogu uključiti u provođenje zakona, iako mogu prijaviti probleme koji se čine da se odnose na nacionalnu sigurnost državnim dužnosnicima. Civilna skupina može biti privatno financirana agencija s plaćenim zaposlenicima ili samo dobrovoljne snage. Ruralne i izolirane regije mogu se oslanjati na volontere jer stanovništvo ne može podržati obalnu stražu s punim radnim vremenom.
U slučaju obalnih straža povezanih s vojskom, pripadnici se tretiraju kao aktivni pripadnici vojske, što im daje pravo na istu plaću i beneficije koje primaju pripadnici drugih vojnih grana. Stražari su uglavnom postavljeni u svojim matičnim državama radi sigurnosti, ali potencijalno se mogu rasporediti na druga mjesta, a mogu se posuditi agencijama za provođenje zakona i savezničkim zemljama kako bi pomogli u projektima poput uhićenja krijumčara droge ili poboljšanja programa sigurnosti na granicama.