Što znači “Vođa slobodnog svijeta”?

Pojam slobodni svijet potječe iz Hladnog rata, kada se koristio za razlikovanje između demokracija, točnije Sjedinjenih Država i zapadnoeuropskih zemalja, te komunističkog Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika. Kako su Sjedinjene Države vodile rat protiv komunizma, predsjednik Sjedinjenih Država postao je poznat kao “vođa slobodnog svijeta”. Ovaj izraz se danas često koristi zbog hegemonije koju imaju Sjedinjene Države i moći samog predsjedništva. Kao predsjednik, vođa može započeti rat, poništiti zakone i izgraditi diplomatske odnose među zemljama.

Velik dio ovlasti koji se inherentno shvaća unutar pojma vrti se oko uloge predsjednika kao glavnog zapovjednika vojske. Američka vojska trenutno ima preko 1.4 milijuna djelatnika na aktivnoj dužnosti. Američke baze nalaze se u Japanu, Južnoj Koreji, Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu.

SAD također ima najveći vojni proračun na svijetu, koji od 2012. iznosi 680 milijardi američkih dolara. Ovaj proračun je mnogo veći od Kine, zemlje s drugim najvećim vojnim proračunom na svijetu. Broj vojnika u američkoj vojsci nije tako velik kao u drugim zemljama, jednostavno zato što se regrutacija više ne koristi.

O tome da je predsjednik Sjedinjenih Država “vođa slobodnog svijeta” raspravljaju druge zemlje koje su se također borile za demokraciju tijekom Hladnog rata. Također postoji zabrinutost zbog upotrebe riječi “besplatno”. Tijekom hladnoratovske bitke između ideologija, afričke, azijske i južnoameričke zemlje, koje se ne mogu jasno definirati kao demokracije i stoga “slobodne”, podržavale su Sjedinjene Države i Zapadnu Europu. Trenutno se zemlje s nedemokratskim vladama mogu smatrati slobodnima.

Ipak, izraz se još uvijek povezuje sa Sjedinjenim Državama, iako se međunarodna upotreba izraza “vođa slobodnog svijeta” često odnosi na državu, a ne na predsjedništvo. Osim vojne moći koju imaju Sjedinjene Države, izraz se također odnosi na vrijednosti i ideale za koje se zemlja zalaže: jednakost među svima, sloboda govora, sloboda vjere i pravo na traženje sreće. Stoga se izraz ne odnosi samo na predsjednika, već i na ljude koji drže uzvišenije američke ideale, kao što su Martin Luther King, Susan B. Anthony, Ralph Nader i Hillary Clinton.