Postoje li pirati još uvijek?

Većina ljudi dočarava sliku čovjeka s povezom na oku i nogom s papigom kada pomisli na pirate, pod pretpostavkom da im osoba koja ilegalno preuzima softver ne pada na pamet. Ono čega mnogi ljudi nisu svjesni je da moderno piratstvo na otvorenom moru košta globalno gospodarstvo milijarde dolara. Neke regije globalnog oceana smatraju se iznimno opasnim, uključujući vode oko Indonezije i Somalije. Napadi piratstva broje se u stotinama godišnje, prema Međunarodnom pomorskom uredu.

Piratstvo se provodi za teret na brodovima, koji su ponekad ili potopljeni ili naknadno opremljeni tako da se ne mogu identificirati. Ovi “brodovi duhovi” koriste se za izvođenje dodatnih piratskih napada i premještanje ilegalne robe na globalnoj razini. Većinu ovih brodova na kraju vraćaju njihovi vlasnici. Pirati su posebno česti u jugoistočnoj Aziji i uz obale Afrike, gdje su nestabilne lokalne vlasti rezultirale vakuumom moći, koji pirati lako popunjavaju.

Dvije omiljene mete pirata su supertankeri ili vrlo veliki brodovi za prijevoz sirove nafte, brodovi dizajnirani za prijevoz iznimno velike količine skupog tereta. Ovi se brodovi sporo kreću i stoga su lake mete, posebno u područjima kojima je teško navigirati. U većini slučajeva, brodovi su gotovo potpuno automatizirani i stoga imaju ograničeno osoblje za obranu od pirata. Nekoliko velikih brodarskih tvrtki počelo je provoditi mjere u pokušaju suzbijanja piratstva, no tim se mjerama ponekad iznutra suprotstavljaju pobune i preuzimanja koje provodi osoblje broda. Poznato je da se dogodilo ubojstvo članova posade, a smrt od piratstva bila je nesretna činjenica za neke trgovačke pomorce.

Pirati također pokušavaju napasti brodove i jedrilice za unos unosnog tereta. Neki putnici s kruzera nose tisuće dolara, namijenjenih za vrijeme ponekad dugotrajnog putovanja. Suočeni s naoružanim piratima, većina putnika će predati novac i osobnu robu. Uspješni napadi na kruzere su rijetki, zahvaljujući dobro uvježbanoj posadi koja brzo djeluje kako bi spriječila piratstvo.

Neke nacije također doživljavaju kvazivojno piratstvo, napade na brodove koje izvode očajni pripadnici nacionalne vojske koji ne zarađuju dovoljno novca da prežive. Koristeći vojnu opremu, uniforme i vjerodajnice, ovi pirati mogu dobiti pristup velikom broju brodova i opljačkati ih. U ovom slučaju, pirati obično napadaju mala osobna plovila koja je lako napasti.

Piratstvo je obično nedovoljno prijavljeno, zbog načina na koji su napisane politike pomorskog osiguranja. Većina tvrtki prijavit će brod kao izgubljen radi prikupljanja osiguranja, a ne da su ga zarobili pirati. Neka osiguravajuća društva surađuju s velikim brodarskim tvrtkama kako bi ugradili LoJack sustave, koji imaju za cilj praćenje i sprječavanje otmica, ili barem vraćanje ukradenih brodova, što može predstavljati gubitak milijuna dolara za brodarsku tvrtku.

Današnji pirati počeli su biti sve veća prijetnja 2000. godine, uz porast gusarskih napada od 60 posto u odnosu na godinu prije. Povećana globalna nestabilnost pridonosi prijetnji piratstva, s ograničenim brojem nacija koje počinje poduzeti korake protiv pirata koji napadaju njihove obalne vode. Nekoliko globalnih tijela nadzire piratstvo, uključujući Međunarodnu gospodarsku komoru, koja također daje prijedloge za izbjegavanje i odbijanje piratskih napada.