U pravu, status ili locus standi je sposobnost tužitelja da iznese dokaz da važeći zakon na njih negativno i bitno utječe ili će utjecati na njih. Izraz se koristi kada se osporavaju zakoni koji su trenutno na snazi. Da bi se zakon uspješno osporio, osoba koja podnosi tužbu mora biti u stanju dokazati štetu nastalu po zakonu, a time i dokazati pravo na punomoćje.
Prema Odluci Vrhovnog suda iz 1975., sudovi odlučuju o tome može li se zakon napadati tužbama i utvrđuju status kao “ima li stranka pravo da sud odluči o meritumu spora ili o određenim pitanjima”.
Da bi mogla dokazati svoj status, osoba koja tuži mora biti sposobna ispuniti nekoliko uvjeta. Osoba mora moći dokazati da je pretrpjela ili će pretrpjeti ozljedu kao posljedicu zakona. Zadobila ozljeda ili neposredna ozljeda mora biti dovoljna da bi zaslužila status.
Dodatno, mora se utvrditi da je ozljeda izravno uzrokovana predmetnim zakonom. Također, promjena zakona značila bi nadoknadu štete uzrokovane ozljedom ili sprječavanje ozljeda. Ako promjena zakona ne bi riješila takva pitanja, onda slučaj nema osnova.
Sva tri uvjeta moraju biti ispunjena da bi se tužitelju dalo pravo da se kandidira i da predmet sudi. Također, Vrhovni sud propisuje ograničenja statusa.
Tri ograničenja koja je nametnuo sud su sljedeća:
1) Osoba može zastupati samo sebe. Osoba koja stoji ne može zastupati treću osobu koja ne može biti prisutna na sudu.
2) Tužba kada šteta pogađa i mnoge druge osobe nije dopuštena.
3) Stajanje se mora održati u odgovarajućem sudu (interesna zona), a osoba koja stoji mora biti unutar područja, opet interesne zone, na koju se odnosi osporeni zakon.
Uz takve zahtjeve i ograničenja, mnogi koji bi željeli dokazati da stoje pred zakonom nisu u mogućnosti to učiniti. Većina zakona SAD-a u vezi s statusom dodatno je objašnjena kroz slučajeve u kojima su prava na status uskraćena.
Na primjer, u predmetu Lujan protiv Defenders of Wildlife iz 1991., skupina zaštitnika divljih životinja bila je odlučna da nema pravo osporiti radnje američkih ministara unutarnjih poslova i trgovine jer nisu mogli dokazati da su osobno pogođeni propisima. Sud je pojasnio da nastanak ozljede mora biti neposredan i konkretan, te da ne može biti hipotetski.