Tarifna usluga je tvrtka, organizacija ili čak jednostavno skup smjernica koje osiguravaju da su tarife postavljene i prikupljene za određenu industriju poštene i pravedne te da se plaćaju prema potrebi. U osnovi, tarifa je novčani postotak koji su ljudi ili tvrtke dužni platiti u različitim slučajevima, kao što su letenje, izvoz, uvoz, pa čak i putovanje kopnom preko državnih linija. Vlade svake zemlje u cijelom svijetu postavile su pravila i propise koje su svi ljudi i tvrtke dužni slijediti, a tu na scenu stupaju tvrtke za tarifne usluge.
Gotovo 200 zemalja postiglo je dogovor o tome kakva bi trebala biti tarifna usluga za svaku industriju. Ovaj ugovor postavlja posebne smjernice i parametre koje se očekuje da će slijediti svaka zemlja koja je potpisala sporazum. Ova kombinacija tarifnih usluga za uključene zemlje poznata je kao Harmonizirani sustav opisa i kodiranja robe. Svaki proizvod unutar ovog sustava ima jedinstveni crtični kod koji svaki paket mora imati priložen. Na taj način, carina može jednostavno skenirati artikle kada dođu u svoju zemlju, a da ne moraju pretraživati svaki, osim ako postoji razlog za sumnju da sadržaj nije onakav kakav bi trebao biti, kao što su ljudi koji krijumčare oružje ili drogu.
Tarifna usluga koja se primjenjuje na proizvode koji dolaze u zemlju naziva se uvoznim carinama, koje pokrivaju svaki proizvod ili artikl koji se prodaje. To ne uključuje samo proizvode kao što su elektronika i hrana, već i druge artikle kao što su energija i prirodni resursi. Sve ove stavke su kodirane posebnim crtičnim kodovima tako da ih zemlja iz koje dolaze i u koje idu, može pratiti i obraditi dok odlaze i pristižu. Na taj način zemlje koje surađuju osiguravaju da se svaki proizvod ispravno naplaćuje, te da nijedna tvrtka ili pojedinac ne može krivotvoriti dokumente, a da ne budu uhvaćeni i optuženi za kazneno djelo.
Izvozne carine su slične uvoznim, samo što su to proizvodi ili artikli koji odlaze iz zemlje u drugu, te su potpuno zasebna tarifna usluga. To je naknada koju pojedinci i tvrtke moraju platiti kada šalju ili šalju predmete ili resurse iz zemlje. Ova naknada ide u zemlju porijekla, dok uvozne tarife idu u zemlju primateljicu. Obje ove naknade morat će se platiti prije dovršetka transakcije. Obično je tvrtka koja dostavlja artikl odgovorna za plaćanje izvozne tarife, a tvrtka primateljica morat će platiti uvozni porez. Na taj način se plaćaju obje naknade i dvije tvrtke dijele troškove dostave iz jedne zemlje u drugu.