U teoriji, aristokracija je vrlo različita od načina na koji ju je opisala povijesna praksa. Dva poznata grčka filozofa, Aristotel i Platon, bili su zaslužni za dolazak na ideju aristokracije. Prema njihovom konceptu, to je trebala biti vlada u kojoj su najsposobniji ljudi izravno zaduženi za sve, a trebala je biti izravna kontradikcija grčkog demokratskog sustava tog vremena. U praksi su postojale određene poteškoće u provedbi aristokratskog oblika vladavine, uglavnom zbog nemogućnosti da se odredi tko je najprikladniji, te se s vremenom izravno povezivao s idejom monarhije.
Ideja aristokracije proširila se nadaleko diljem svijeta, ali većina vlada odlučila je da je jedini način da se utvrdi jesu li ljudi sposobni pogledati svoje podrijetlo. Da su nečiji roditelji uspješni, bogati i istaknuti, toj bi osobi općenito bilo dano više privilegija i vodećih odgovornosti, a to se nastavilo generacijama, bez obzira na učinak. Na kraju je to dovelo do hrpe kraljevskih obitelji, a pojam aristokracija postao je izravnije povezan s idejom monarha.
Bilo je i drugih aristokracija koje stvari nisu temeljile na genetici. U nekim se zemljama status izravno temeljio na stvarima poput vlasništva nad zemljom ili bogatstva, bez obzira na nasljeđe. U drugima bi to moglo biti povezano s vjerskim elementima. Ponekad bi mogla postojati kombinacija elemenata koji bi na kraju omogućili osobi da se popne u aristokraciju, a neke zemlje su imale različite klase aristokrata sa statusima temeljenim na različitim stvarima.
Mnoge zemlje su na kraju odlučile da im se ideja aristokracije zapravo ne sviđa. To je uglavnom zbog toga što općenito nije postojao pošten način odabira dostojnih vođa kako bi se osiguralo da najbolji ljudi uvijek budu na čelu. Neki ljudi tvrde da je eventualni razvoj predstavničke demokracije zapravo neka vrsta aristokracije, samo s tim da ljudi biraju tko su najsposobniji vođe.
U teoriji, aristokracija s neograničenom moći mogla bi raditi, barem nakratko. Da su odgovorni ljudi uistinu sposobni i radili u najboljem interesu masa, mnogi stručnjaci smatraju da bi takva vlada bila iznimno učinkovita. U praksi, mnogi ljudi sugeriraju da korupcija često procuri u sustave u kojima pojedinci imaju previše moći bez odgovarajućih provjera i ravnoteža, a to bi moglo negirati mnoge potencijalne koristi.