Kineski alkemičari stoljećima su miješali razne spojeve, tražeći eliksir koji bi otključao ključ vječnog života. U nekom trenutku tijekom kasne dinastije Tang, oko 850. godine nove ere, ovi alkemičari su pomiješali salitru – oksidacijsko sredstvo danas poznato kao kalijev nitrat – sa sumporom i drvenim ugljenom i slučajno otkrili barut. Njihov eksplozivni izum doveo je do stvaranja novog i vrlo učinkovitog oružja, od vatrenih strijela u ranim danima, do kasnijeg razvoja pušaka, topova i granata. Barut se također stoljećima koristio u nevojne svrhe, kao što su vatromet za zabavu, te u eksplozivima koji se koriste u rudarstvu i tuneliranju.
Eksplozivno otkriće:
Poznato je da je dinastija Song (960. – 1279. AD) uzvratila invaziju Mongola “letećom vatrom” – strijelama pričvršćenim na cijevi baruta koje su zapaljene i slale rakete preko neprijateljskih linija.
Mongoli su također osjetili ubod naprednijeg oružja na bazi baruta tijekom sljedećeg stoljeća, dok su Kinezi usavršili prve topove i granate.
Barut je za Kineze ostao nešto poput tajnog oružja sve do 13. stoljeća, kada je znanost prenijeta drevnim Putem svile u Europu i Bliski istok.