Izvanredno izvođenje je praksa upitne zakonitosti koju prakticira nekoliko velikih zapadnih zemalja, uključujući Sjedinjene Države. Uključuje ilegalni transport osumnjičenika na strani teritorij, a koristi se posebno u području borbe protiv terorizma. Ova praksa ima mnogo otvorenih kritičara jer se čini da očito krši ljudska prava zajedno s međunarodnim sporazumima o postupanju sa zatvorenicima. Zagovornici tvrde da je izvanredna izvedba jedini način da se vremenski osjetljive i ključne informacije dođu u prave ruke.
Iako mnogi ljudi povezuju izvanredno izvođenje sa američkim “ratom protiv terorizma” koji je započeo nakon 2001., ta je praksa bila dobro uspostavljena sredinom 1990-ih. Zapravo je odobren i razvijen zahvaljujući izvršnoj naredbi koju je potpisao predsjednik Bill Clinton, koji je nedvojbeno bio svjestan mutnog pravnog temelja na koji će vlada Sjedinjenih Država gaziti kao rezultat. Čini se da je Središnja obavještajna agencija (CIA) glavni organizator izvanrednih izvođenja.
Postoji nekoliko oblika ove prakse. U jednom slučaju, osumnjičenik biva uhvaćen u stranoj zemlji, u biti otet izvansudski bez pristanka ili pristanka zemlje domaćina. Ovo je očito kršenje nacionalnog suvereniteta i zakonskih sporazuma o izručenju. Nakon što je uhvaćen, osumnjičenik se odvodi u drugu zemlju, obično onu s labavijom zaštitom ljudskih prava, na ispitivanje. U nekoliko slučajeva ovo ispitivanje jasno je uključivalo mučenje, koje nije legalna, etička ili razumna metoda za izvlačenje informacija. U drugim slučajevima, strani državljani su uklonjeni s američkog tla i potajno transportirani iz zemlje.
Osim ispitivanja ljudi pod sumnjivim okolnostima, čini se da je izvanredno izručenje također povezano s tajnim zatočeničkim objektima. Washington Post je 2005. opisao postojanje ovih takozvanih “crnih mjesta” u članku koji je također raspravljao o tehnikama koje se koriste za premještanje zatočenika iz nacije u naciju bez otkrivanja. New Yorker je također bio ključan u razotkrivanju prakse izvanrednog izvođenja.
Kritičari tvrde da dokazi dobiveni pod prisilom nisu prihvatljivi na sudu, te da stoga izvanredno izručenje ne produžuje legalne američke istrage o mučenju. Osim toga, mučenje je nezakonito u Sjedinjenim Državama, tako da zemlja u biti predaje svoje mučenje državama koje će ga provoditi. Nadalje, postojalo je nekoliko dobro dokumentiranih slučajeva izvođenja nevinih ljudi, koji su mjesecima ili godinama držani incommunicado, očito kršeći njihova ljudska prava.