Izraz “političko tijelo” koristi se za opisivanje ljudi jedne vlade koja se promatra kao cjelina, od čelnika vlade do običnih građana. Neki ljudi opisuju samu vladu kao političko tijelo, isključujući građane, ali češće se ovaj izraz odnosi na vladu i narod kao kolektiv. Ideja iza koncepta je da se zdrave vlade trebaju usredotočiti kao zdravo ljudsko tijelo.
Ovaj koncept je prilično star; Grci su, na primjer, ponekad koristili tijelo kao metaforu za opisivanje države, kao i ljudi u Indiji. Međutim, izraz “političko tijelo” obično se pripisuje autoru Thomasu Hobbesu, koji ga je spomenuo u svojoj knjizi Levijatan iz 1651. godine. Kasniji su autori trčali s tom idejom, ponekad stvarajući mukotrpno složene linije razmišljanja kako bi razgovarali o toj temi.
Kada se razmatra bilo koje društvo, mnogi ljudi misle da je kritično sagledati ulogu ljudi, s obzirom na društvo u cjelini. U nekim slučajevima vlada postoji samo uz volju naroda, a mišljenja ljudi imaju dubok utjecaj na prirodu vlasti. U drugim slučajevima, nemiri među ljudima mogu dovesti do problema na čelu, čak i ako on ili ona ne vlada uz pristanak naroda. Dok je šef države možda na čelu političkog tijela, on ne može funkcionirati u vakuumu. Potrebni su mu drugi dijelovi tijela da bi preživjeli, poput vlade za podršku, zakonodavnog tijela i voljnog stanovništva.
Kolumnisti mišljenja često govore o političkom tijelu kada žele naglasiti ideju da društvo mora funkcionirati kao cjelina. Također se može kritizirati kao kolektiv kada stvari ne idu dobro, pod logikom da su svi članovi društva odgovorni za funkciju društva, svi su krivi kada se društvo bori. Filozofi, ekonomisti i politički teoretičari također vole istraživati koncept političkog tijela, a nova tumačenja ovog koncepta se redovito pojavljuju u znanstvenim časopisima i knjigama.
Osim što se pojavljuje u političkom smislu, tijelo se ponekad koristi i u religijskom smislu. Crkva ponekad sebe promatra kao političko tijelo, promatrajući Boga kao glavu tijela, a Crkvu kao svoje srce. Ovaj smisao za metaforu najčešće se pojavljuje u Katoličkoj crkvi, iako ga mogu koristiti i druge grane kršćanske vjere, naglašavajući međusobnu povezanost Boga, Crkve i vjernika.