Anarhija je zbunjujuća riječ za definiranje, budući da ima nekoliko mogućih definicija. Riječ dolazi od grčke riječi anarchia, što se jednostavno prevodi kao bez autoriteta ili nedostatak. U modernom smislu, može se koristiti negativno ili pozitivno, ali najčešće se riječ koristi u negativnom smislu kako bi implicirala potpuni nedostatak reda.
U drugom smislu, anarhizam se može odnositi na ideju da bi ljudi bolje profitirali bez bilo koje vrste vlade. Anarhisti vjeruju da većina ljudi može upravljati sobom i da bi to činili sretniji. Unutar ove ideje samouprave, za razliku od državne vlasti, padaju mnoge teorije o tome kako bi nedostatak vlade mogao funkcionirati. Postavljaju se pitanja imaju li ljudi, na primjer, istu valutu, imaju li se od njih tražiti da se pridržavaju istih zakona ili imaju bilo kakvu organiziranu pomoć.
Bilo bi teško tvrditi da su svi pojedinci sposobni za to. Na primjer, u društvu koje je namjerno anarhističko, postavlja se pitanje ili što bi se učinilo s osobom koja je bila teško onesposobljena mentalnom retardacijom. Osoba možda neće moći djelovati u svom najboljem vlastitom interesu ili za dobrobit društva. Da ta osoba nije imala skrbnike, nejasno je kakve bi odredbe u neupravljanom društvu postojale za brigu o takvoj osobi.
Zdrav razum bi možda ukazivao na osnivanje institucija za takve ljude ili barem nekog oblika pomoći, ali nije jasno kako se za to može doći do novca. Zasigurno je bio slučaj da je za programe pomoći takvim ljudima koje je ranije vodila vlada, a koji se sada vode na temelju dobrotvorne pomoći, često je potrebno više novca nego što mogu dobiti kroz pojedinačne donacije. U anarhističkom društvu ne bi postojalo jamstvo da će je ljudi kojima je potrebna izvanredna skrb ikada primiti.
Takve vrste pitanja dovele su do mnogih anarhističkih društava – same riječi su gotovo oksimoronske s obzirom na filozofiju anarhizma – svako s različitim načinima sugeriranja kako bi anarhija mogla uspješno funkcionirati. Neki vjeruju da bi pojedinci upotrijebili svoj zdrav razum kako bi pomogli onima koji su manje sposobni da rade u svijetu, i vjeruju u održavanje nekog osjećaja za pravila i društvenu strukturu bez velike vladine strukture koja nadgleda proces.
Drugi vjeruju u potpunu anarhiju, ne podržavajući apsolutno nikakva dogovorena pravila, pri čemu svaka osoba djeluje za svoj vlastiti interes. Svi postupci zajednice bili bi dobrovoljni, ali bi se takvo društvo i dalje temeljilo na dobrosusjedskim interesima pomaganja drugima za dobrobit cijele zajednice. To bi uključivalo stvari kao što je dobrovoljni sporazum o popravku cesta ili da bolnice ostanu otvorene. Većina anarhističkih filozofija naglašava da bi zajednice morale biti relativno male i čvrsto povezane kako bi mogle funkcionirati. Bilo je nekoliko malih zajednica koje su nekoliko godina bez većih poteškoća održavale anarhizam. Glavni među njima bio je Slobodni teritorij u Ukrajini, koji je napredovao početkom 20. stoljeća bez vlade.
Druga vrsta anarhije, koja se jasnije odnosi na negativnu definiciju, javlja se kada revolucija ostavi zemlju u privremenom stanju bezakonja. Na primjer, vladavina terora nakon Francuske revolucije bila je anarhistička i zastrašujuća. Karakterizirao ga je osnovni nedostatak određenih prava koje većina demokratskih i republičkih zemalja uzima zdravo za gotovo. Nasilje se moglo počiniti bilo kada, bez mnogo razloga, a rezultirajući broj smrtnih slučajeva bio je ogroman. Druge zemlje su prošle kroz periode kaosa, a ljudi često traže nekoga tko će uspostaviti red. To često dovodi do diktature.
Anarhija je neobičan pojam i možda u svom najambicioznijem obliku izražava želju za istinskom slobodom. Nije nužno negativan, ali može biti pomalo naivan. Teško je zamisliti kako bi to moglo funkcionirati dugo vremena u modernom svijetu, pogotovo jer se čini da toliko ljudi želi vodstvo, pravila i neki osjećaj državne potpore.