Tsunami u Indijskom oceanu 2004. bio je katastrofalan događaj povezan s potresom u Indijskom oceanu 2004. godine, drugi najveći ikada zabilježen od strane seizmografa. Potres je trajao oko devet minuta, najduži ikad zabilježen, imao je magnitudu po Richterovoj ljestvici od 9.3 i bio je drugi najjači potres od 1737. Njegov epicentar bio je kod zapadne obale Sumatre u Indoneziji. Ogromna količina oslobođene energije prouzročila je tsunami u Indijskom oceanu 2004. godine, koji je ubio više od 225,000 ljudi u jedanaest zemalja, i izazvao valove visoke i do 30 m (100 stopa). Potres samog potresa osjetio se u Bangladešu, Indiji, Maleziji, Mjanmaru, Tajlandu, Singapuru i Maldivima. Primarnu snagu tsunamija osjetili su narodi na obali Bengalskog zaljeva, istočno od Indije.
Tsunami u Indijskom oceanu 2004. bio je sedma najsmrtonosnija prirodna katastrofa u povijesti, nadmašili su ga samo još jedan potres, dvije ciklone i tri poplave. Tsunami u Indijskom oceanu uništio je tisuće domova i ostavio stotine tisuća ljudi bez krova nad glavom, uglavnom u Indoneziji, Šri Lanki, Indiji i Tajlandu. Međunarodna zajednica odgovorila je doniranjem više od 7 milijardi dolara (2004. godine) humanitarne pomoći i zalihama preko jumbo mlaznjaka. Od 2008. godine gospodarska obnova u nekim obalnim područjima još uvijek traje.
Tsunami u Indijskom oceanu uzrokovan je takozvanim megapotresnim potresom, gdje jedna tektonska ploča klizi ispod (subduktira) drugu. U potresu u Indijskom oceanu 2004., Indijska ploča se potopila ispod Burmanske ploče, tijekom 8 – 10 minuta, na dužini od 1600 km (1000 milja), s ukupnim gibanjem od 35 m (108 stopa). To je oslobodilo energiju ekvivalentnu 26.3 megatona TNT-a, preko 1502 puta više od atomske bombe Hirošime, ali manje od najvećeg nuklearnog oružja ikad detoniranog. Događaj su pratili brojni naknadni potresi koji su sljedeća tri do četiri mjeseca svakodnevno potresali okolicu.