Populizam je politička filozofija koja se usredotočuje na zalaganje za prava i pozicije običnih ljudi za razliku od elite i vlade. Nekoliko političkih pokreta diljem svijeta promicalo je populističke ideale. Kada se koristi za opisivanje političke retorike, pojedinca ili političke stranke, izraz često nosi pežorativne konotacije, a “populizam” je mnogima postao opterećena riječ.
Za običnog čovjeka
Ključni ideal iza populizma je da običan čovjek treba imati priliku u društvu i aktivnu ulogu u vlasti. Populistički pokreti općenito dijele društvo na “narod” i “elitu”, pri čemu se pojedinci koji imaju ograničenu moć smatraju ljudima, a pojedinci koji imaju utjecaj među elitom. Elita je obično bogata i često koristi svoje bogatstvo kako bi utjecala na politički sustav dok skuplja više bogatstva. Populisti obično smatraju da vlada štiti interese elite, a ne potrebe običnih ljudi, i žele da se to promijeni.
U prilog demokraciji
Ljudi koji podržavaju populizam općenito podupiru demokratske sustave i vjeruju da je demokracija najbolji način da ljudi igraju ulogu u vlasti. Iako promiču dobrobit običnog čovjeka, populisti su skloni bježati od socijalizma i ekstremnog liberalizma. Političari iz različitih političkih stranaka ili stajališta mogu biti uključeni u populizam, a političari mogu optuživati jedni druge za podmetanje ili igranje s populizmom u pokušaju da dobiju podršku i glasove.
Za najveće dobro
Ove vrste političkih pokreta osmišljene su da potaknu vlade i društvo općenito da rade na pružanju najvećeg dobra najvećem broju ljudi. To se može postići politikama i zakonima koji podržavaju obične ljude. Populistički pokreti, međutim, često odbijaju prijedloge politike kao što su mandati za životnu plaću, javna pomoć i zdravstvena skrb koju sponzorira vlada, iako su te politike često osmišljene da pomognu građanima koji su najpotrebniji.
Negativne upotrebe
Neki ljudi vole koristiti izraze “populistički” i “populizam” u opisima javnog negodovanja zbog političkih događaja. Za ljude bi se moglo reći da “izbijaju u populističkom bijesu” kada podnose pritužbe o flagrantnim zloporabama moći među elitom ili kada postoji reakcija na vladu koja promiče zakone koji malo doprinose nižoj i srednjoj klasi. U tom smislu, ovi izrazi mogu biti pežorativne prirode i često se koriste da sugeriraju da je javnost previše neznalica ili kratkovidna da bi razumjela što se stvarno događa.