Perfidnost je namjerno i namjerno kršenje vjere. Progoni se kao ratni zločin u nekim regijama svijeta, a može imati posljedice i na običnim civilnim sudovima. Mnogi ljudi perfidnost smatraju posebno gadnim zločinom jer uključuje stjecanje povjerenja nekoga prije nego što ih prevari, a zapravo je zabranjeno Ženevskom konvencijom, među brojnim drugim mjestima.
Riječ dolazi od latinskog prefiksa per-, što znači “uništenje” i fides, što znači “vjera”, pa bi se perfidnost mogla smatrati doslovno uništenjem vjere. Pojam se obično koristi posebno u kontekstu rasprava o ratnim zločinima, iako bi se moglo reći da se djela manje perfidnosti događaju svakodnevno u mnogim regijama. Koliko vas je puta, na primjer, medicinska sestra od povjerenja uvjerila da injekcija “uopće neće boljeti” ako samo mirujete?
Postoji niz različitih oblika perfidnosti. Vjerojatno je najlakše definirati ovaj pojam ilustrirajući primjer. Recimo da je došlo do građanskog rata u državi podijeljenoj po vjerskoj osnovi. Konačno, dolazi do sporazuma između religija A i B, koji pristaje da se osobama religije A dopusti da napuste zemlju pod pratnjom Ujedinjenih naroda. Ako se predstavnici religije B oblače kao osoblje Ujedinjenih naroda kako bi zavarali pripadnike religije A da misle da su sigurni kako bi se ti ljudi mogli odvesti na drugo mjesto kako bi ih ubili ili smjestili u radne logore, to je perfidnost.
Prema Ženevskoj konvenciji, stvari kao što su nošenje lažne zastave, pretvaranje da niste borac, lažiranje ozljede kako bi se pristupilo neprijateljskim linijama, pregovaranje u lošoj namjeri i korištenje lažnih oznaka smatraju se perfidijom. Te radnje uključuju namjernu zlouporabu povjerenja, računajući da će ljudi pretpostaviti stvari poput ideje da je brod koji vije pod američkom zastavom, na primjer, američki. Perfidnost možete zamisliti kao namjernu prijevaru.
Takva se obmana razlikuje od obmanjujućeg ponašanja prema mnogim pravilima ratovanja. Na primjer, ako neprijateljske trupe podmetnu lažne informacije o svojim kretanjima, to se smatra obmanjujućim, ali ne i perfidnim. Iako je to namjerna obmana, ne oslanja se na zlouporabu temeljnih pravila borbe, a zapravo je distribucija pogrešnih informacija o kretanju trupa iznimno uobičajena među mnogim vojskama.
Pitanje perfidnosti je sve veća zabrinutost u modernom ratovanju, zahvaljujući promjeni lica vojnih aktivnosti. U američkim ratovima u Iraku i Afganistanu, na primjer, jedan broj pripadnika iračke vojske počinio je perfidnost pretvarajući se da su civili, ponekad stavljajući pripadnike američke vojske u nezgodan položaj, jer nisu znali jesu li “civili” bili su stvarno civili.