Dopunski akt je zakon koji donosi zakonodavno tijelo kako bi dalo ovlaštenje za neku vrstu radnje. Mnogi ustavi proglašavaju da je dopuštenje takvog tijela potrebno za određene vrste radnji, uključujući izvršne dekrete nacionalnih čelnika ili lokalnu upravu građana. Izraz “aktivnosti” znači različite stvari u različitim kontekstima – dvije najčešće upotrebe izraza odnose se na zakone donesene u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj. U SAD-u se pojam općenito odnosio na kongresne akte koji su teritorijama dali dopuštenje za formiranje država. U Njemačkoj je to bio naziv akta koji je vođi Adolfu Hitleru dao neprovjerene ovlasti za donošenje zakona.
U SAD-u je Zakon o omogućavanju iz 1802. dopustio dijelu sjeverozapadnog teritorija da započne prijelaz na punu državnost. Sjeverozapadni teritorij u početku je imao manje od 60,000 stanovnika i tako je dobio status teritorija kroz Sjeverozapadnu uredbu iz 1787. Kada je teritorij imao određeno stanovništvo 1802., Kongres SAD-a – tijelo koje daje ovlasti za državnost – dopustio je da se područje formira ustav. Nakon ratifikacije ustava, postala je država Ohio. Zakon je nazvan aktom koji omogućuje, jer je omogućio stanovnicima sjeverozapadnog teritorija da se organiziraju i prijave za pridruživanje SAD-u na ravnopravnoj osnovi s drugim državama.
Isto tako, Zakoni o omogućavanju iz 1889. i 1910. dopustili su dodatnim teritorijima da postanu države. Sjeverna Dakota, Južna Dakota, Montana i Washington postali su države u studenom 1889. nakon ratifikacije ustava svojih država. Arizona i Novi Meksiko prihvaćeni su 1910. Zakon o omogućavanju iz 1802. postavio je presedan za ove zakone koji su uslijedili kasnije. Do trenutka kada su Havaji i Aljaska primljeni kao države nakon Drugoga svjetskog rata, ta djela više nisu dobila naziv “omogućavanje”. U Njemačkoj je u to vrijeme čin koji je omogućio imao sasvim drugačije značenje.
Njemački parlament donio je Zakon o omogućavanju iz 1933. da bi vođi Adolfu Hitleru dao diktatorske ovlasti. Bila je to sljedeća velika pravna mjera koja je uspostavila njegovu diktaturu nakon dekreta o požaru Reichstaga, koji je suspendirao mnoge građanske slobode i dugotrajne zakone o ljudskim pravima. Hitler je tvrdio da mu je potrebna puna, nekontrolirana vlast kako bi zaštitio narod Njemačke i spasio društvo od uništenja. Povjesničari smatraju da je Zakon o omogućavanju iz 1933. ključni trenutak u povijesti koji je omogućio Hitleru da preoblikuje njemačko društvo, povede zemlju u svjetski rat i orkestrira holokaust. Zakon je prošao 441 glas protiv 94 – iako je trebao trajati samo četiri godine, ponovno je izglasan tri puta između 1937. i 1944. godine.