Većinu vremena vodni resursi su u vlasništvu i održavanju od strane javnih organizacija kao što su lokalne samouprave. Kada se ti javni resursi prenesu na privatna poduzeća, to je poznato kao privatizacija. Lagano definirano, privatizacija vode obično se odnosi na kontrolu ili održavanje vodnih sustava i vodnih resursa od strane privatnih subjekata. Na primjer, tvrtka bi mogla surađivati s lokalnom općinom na izgradnji i održavanju postrojenja za pročišćavanje vode ili postrojenja za otpadne vode. U kontroverznijem primjeru, privatna tvrtka može crpiti i flaširati vodu iz javnog izvora s namjerom ostvarivanja dobiti.
Voda je tako važan javni resurs i javni sektor ga održava toliko dugo da koncept privatizacije vode može biti kontroverzan. U nekim bi se zemljama mogli donijeti zakoni kako bi se osiguralo da građani imaju prava na vodu, a da se pritom ograničavaju prava na vodu korporacija. S druge strane, privatne tvrtke mogu lobirati za proširenje prava na vodu kako bi uključile privatne tvrtke bez obzira na opseg.
Protivnici privatizacije vode mogli bi tvrditi da će se privatne tvrtke baviti samo ostvarivanjem profita i ignorirati ekološke i dugoročne troškove privatne prakse vode. Privatne tvrtke obično su zabrinute za krajnji rezultat, pa se mogu usredotočiti na kratkoročne koristi. Kao i kod privatizacije električne energije, protivnici privatizacije vode mogli bi tvrditi da bi dopuštanje privatnim subjektima da kontroliraju bitne sastojke života bilo pogubno.
Pobornici privatizacije vode mogli bi tvrditi da privatne tvrtke mogu poboljšati kvalitetu i dostupnost vode i usluga povezanih s vodom. Pogotovo u zemljama u razvoju, moglo bi se tvrditi da bi privatno sudjelovanje moglo biti jedini način da se brzo razviju jaki vodni resursi. Privatne tvrtke također mogu naglasiti da mogu povećati učinkovitost, poboljšati kvalitetu i održati poslovanje tijekom dugog razdoblja.
“Privatizacija” je širok pojam, a postoje specifičnije klasifikacije koje se odnose na ugovore o vodi. Najizravnija vrsta ugovora o vodi je prodaja imovine. U prodaji imovine, privatna tvrtka mogla bi kupiti cijeli vodovodni sustav od državnog tijela ili uspostaviti taj sustav. Drugi mogući ugovor o vodi je ugovor o upravljanju, u kojem je privatna tvrtka odgovorna samo za rad sustava. Javni sektor bi i dalje kontrolirao pristup vodi i infrastrukturi, ali bi privatna tvrtka upravljala radom i održavanjem sustava.