Izravno djelovanje odnosi se na politički aktivizam koji ima za cilj da odmah promijeni situaciju, na različite načine. Za razliku od neizravnog djelovanja kao što je sudjelovanje na izborima, ova vrsta aktivizma često ima neposredan učinak kroz ometanje planiranih aktivnosti ili poslovne prakse, a također i objavljuje problem o kojem je riječ. Postoje brojni načini uključivanja u ovu vrstu akcije, od sudjelovanja u legalnim demonstracijama do ilegalne sabotaže. Aktivisti svih dobnih skupina sudjeluju u izravnom djelovanju različitih oblika.
Koncept postoji već duže vrijeme, ali je stvarno počeo uzimati maha na prijelazu iz 20. stoljeća, kada ga je prihvatio radnički pokret. Laburistički aktivisti sudjelovali su u štrajkovima za veća prava, sabotirali tvrtke koje su zlostavljale radnike i pokušavali educirati širu javnost kroz marševe i demonstracije. Drugi politički pokreti nastavili su tradiciju usmjeravanja djelovanja; pokret za građanska prava, pokret za prava žena i pokreti za zaštitu okoliša, na primjer, svi koriste izravnu akciju kao dio svoje strategije.
Postoji niz različitih oblika ove vrste djelovanja. Nenasilne akcije kao što su sjedenja, mirni štrajkovi i dopušteni prosvjedi prilično su popularni, a prihvaćaju ih i brojni politički pokreti. Organizacije koje koriste nenasilnu akciju kao način izražavanja vjeruju da su mirne demonstracije izvrstan način da se predstave kao racionalne skupine s valjanim zabrinutostima. Nenasilno djelovanje također je manje otuđujuće od destruktivnijih oblika, što potiče ljude da se pridruže organizaciji i sudjeluju u njezinim aktivnostima.
Sabotaža, vandalizam, gerilski rat i skvotiranje također su oblici izravne akcije. U tim slučajevima radnja je obično protuzakonita i gotovo uvijek destruktivna u nekom ili onom obliku. Često se uništava samo vlasništvo, a neke skupine koje sudjeluju u stvarima poput sabotaže tvrde da ih treba klasificirati kao nenasilne jer ne štete ljudima ili životinjama. Grupe koje sudjeluju u radikalnijim oblicima djelovanja često su anarhističke prirode i mogu biti usmjerene na rušenje konvencionalnih društvenih uvjerenja i vlada.
Sudjelovanje u izravnoj akciji ima za cilj postići nekoliko stvari. U prvom smislu, akcija potiče ljude na razmišljanje o svijetu, eventualno reformirajući prakse poput kupnje robe koju proizvode tvrtke koje koriste dječji rad. U drugom smislu, radnja može stvoriti trenutnu promjenu u načinu upravljanja vladom ili poslovanja poduzeća. U svim slučajevima, izravna akcija bi trebala imati trajni učinak i pretvarati ljude u uzrok.