Bilateralni odnosi ili bilateralni odnosi se odnose na odnos između dvije neovisne regije. Na ovaj odnos utječu kulturni, ekonomski i politički čimbenici. Kao takvi, ti odnosi mogu biti diplomatski ili neprijateljski. Pozitivni bilateralni odnos čini najčešći tip savezništva.
Nezavisne regije imaju mnogo razloga za traženje pozitivnih odnosa s drugom regijom. S jedne strane, dvije regije mogu biti fizički susjedi, pa je stoga skladan suživot pogodan i koristan za svaku stranu. Kulturne sličnosti mogu dodatno učvrstiti i ojačati bilateralnu vezu. Prijateljska regija, gdje god se nalazila, može biti snažan bilateralni trgovinski partner i na taj način unaprijediti gospodarstvo i trgovinu. Diplomatske zemlje također mogu postati trajni vojni saveznici, nudeći pomoć, korištenje zemljišta i bitne resurse u vrijeme vojne krize.
Dvije regije općenito će provoditi različite korake za poticanje pozitivnih, diplomatskih odnosa. Svaka regija može postaviti diplomatskog veleposlanika ili regionalnog predstavnika u drugoj regiji. Ovaj predstavnik će djelovati kao kanal između dvije regije, promičući politički sklad i jedinstvo. Čelnici regija također mogu krenuti u brojne međuregionalne posjete kako bi se susreli s državnim dužnosnicima i kako bi potaknuli dobru volju javnosti.
Formalni ugovori ili sporazumi su još jedna važna komponenta diplomatskih bilateralnih odnosa. Takvi sporazumi mogu uključivati službenu deklaraciju mira i vojnog saveza. Ugovori o gospodarskim i trgovinskim odnosima između regija također mogu ojačati odnos.
Bilateralni odnosi se razlikuju od unilateralizma i multilateralnih odnosa: prvi tipično opisuje skitnu regiju koja donosi važne odluke neovisno o drugim regijama, dok potonji uključuje odnose između više regija. Ujedinjeni narodi i Svjetske trgovinske organizacije dva su vodeća primjera multilateralnih organizacija. Takvi subjekti mogu osuditi dvostrane sporazume na temelju njihove isključivosti, njihove upotrebe kao instrumenta poluge od strane bogatijih nacija i njihove vjerojatnosti negativnih nuspojava poput povećanja poreza. Zagovornici bilateralnosti protive se tome da pojednostavljivanje sporazuma na dvije strane smanjuje vjerojatnost sporova i olakšava tehničke aspekte bilo kojeg sporazuma za provedbu. Stoga kompromis i posredovanje postaju puno učinkovitiji.
Iako se bilateralni odnosi obično odnose na diplomaciju između dviju regija, općenito se pojam može odnositi i na manje pozitivne odnose. Jedna regija može, na primjer, nametnuti trgovinski embargo drugoj regiji, čime se smanjuje svaka komercijalna i financijska pomoć koju regije mogu pružati jedna drugoj. Objava rata očitiji je primjer negativnog bilateralnog odnosa. U nekim slučajevima, jedna regija može pristupiti drugoj regiji koja ima diplomatske odnose s trećom regijom kako bi izgradila svoje pozitivne odnose s trećom regijom. Društveni, politički i ekonomski kompromisi ključni su za ove ili bilo koje druge vrste uspješnih bilateralnih odnosa.