Papinska bula je službeni dokument koji izdaje Papa ili njegovi uredi. Papinske bule mogu pokriti širok raspon situacija, od izopćenja do kanonizacije katoličkih svetaca. Vatikanski arhiv čuva mnoge povijesne primjere papinskih bula, a njihov je sadržaj ponovno tiskan i objavljen u cijelom svijetu. Budući da mnogi sljedbenici kršćanske vjere na Papu gledaju kao na važnu osobu u svojoj crkvi, o papinskim bulama se često raspravlja kada se izdaju.
Papstvo je stoljećima izdavalo dokumente, a ti dokumenti su se nazivali širokim spektrom pojmova, ovisno o razdoblju i njihovom sadržaju. Do šestog stoljeća Pape su zasigurno izdavale formalne dokumente poput povelja, dekreta i patenata koji su retroaktivno nazvani “papinskim bulama”, iako je ovaj izraz ušao u uobičajenu upotrebu tek u 13. stoljeću.
Izraz je izveden iz uređaja koji se koristi za pečat tradicionalnog formalnog papinskog bula. Uređaj je poznat kao “bulla”, što je povezano s latinskom riječi bullire, “kuhati”, referenca na oblik bule nalik na mjehurić. Bula je tradicionalno izrađena od metala, a otisnuta je napravama koje predstavljaju sadašnjeg Papu i Crkvu. Svilenom ili konopljinom vrpcom spojena je s papinskom bulom; svila se tradicionalno koristi za papinske bule koje se izdaju u sretnim prilikama, poput posvećenja, dok bi se konopljina vrpca koristila za nalog izopćenja.
S vremenom su ljudi počeli koristiti “bulla” kako bi se odnosili i na pečat i na dokument, a rođen je koncept papinske bule. Točnu definiciju papinske bule može biti teško utvrditi jer pape izdaju brojne službene dokumente dok sjede na dužnosti. Općenito, bik je dokument od iznimne važnosti za društvo i crkvu, a identificira se ili s crvenim žigom ili s tradicionalnom olovnom ili zlatnom bulom.
Manje formalni papinski dokument je papin brief, manje formalizirana vrsta pisane komunikacije od Pape ili Vatikana. Papinske upute također se čuvaju u Vatikanskom arhivu, kao dio stalne misije očuvanja povijesti Crkve i njezinih službenika. Vatikanski arhiv također čuva niz drugih zanimljivih dokumenata i umjetničkih djela, a poznato im je da im je teško pristupiti zbog zabrinutosti zbog moguće štete, krađe ili prijetnji ugledu Katoličke crkve.