Lipidi se odnose na veliku klasu organskih kemijskih spojeva koji se ponekad opisuje kao treća skupina hrane nakon proteina i ugljikohidrata. Popularno se povezuju s mastima, ali postoje mnoge druge vrste lipida. S velikom raznolikošću koja se može naći u prirodi, biokemičari se nisu mogli složiti oko sustava njihove kategorizacije. Godine 2005. međunarodna skupina akademika predložila je osam klasifikacija koje se dijelom temelje na molekularnom obliku lipida, ali i na očiglednoj prirodnoj funkciji kemikalije.
Masne kiseline su najjednostavniji i najosnovniji lipidi. Neke od njihovih prepoznatljivih karakteristika u određenoj su mjeri zajedničke većini svih drugih vrsta lipida. Njihova “kičma” je dugačak, ravan lanac atoma ugljika i vodika, obično paran broj od 4 do 48. Za jedan kraj lanca se kaže da je hidrofoban, jer su masti netopive i ne mogu se raspasti i otopiti u vodi.
Oleinska kiselina je jedna od dominantnih masnih kiselina u maslinovom ulju i drugim jestivim uljima biljnog porijekla. Ove vrste lipida također su najzastupljenije u ljudskom masnom tkivu. Mišićno tkivo se oslanja na njih kao medij za pohranu goriva. Neki kemičari su tvrdili da se složeniji lipidi mogu tumačiti ili kao derivati masnih kiselina ili kao oponašanje njihovih osnovnih funkcionalnih karakteristika.
Glicerolipidi su moćnije skladište goriva, čija je okosnica povezana s jednim ili više atoma kisika i vodika. Trigliceridi, s tri takva hidroksilna para, također su u izobilju u ljudskom tijelu. Dodatna vezanost skupine raznih kemikalija povezanih s atomom fosfora stvara fosfolipide. Dok jedan kraj lanca odbija vodu, za drugi kraj se kaže da privlači vodu ili je hidrofilan. Fosfolipidi su ključni sastojci za selektivnu polupropusnost svih živih staničnih membrana, sposobnost barijere da zadrži vodu, ali dopušta prolaz drugim tvarima.
Masne kiseline koje se vežu na složeni organski spoj nazvan sfingozin klasificiraju se kao sfingolipidi. Također se prvenstveno nalaze u staničnim membranama, a vjeruje se da igraju ulogu u identificiranju i komunikaciji s drugim stanicama. Saharolipidi imaju vezan jednostavan šećer, kao što je glukoza. Prenol je prirodni alkohol koji se nalazi u agrumima i drugoj hrani. Vitamin E i vitamin K su primjeri prenol lipida.
Sterolni lipidi su skupina masnih kiselina vezanih za sterole ili steroidne alkohole. Za njih se također kaže da su amfifilni – i odbijaju i privlače vodu – i važna strukturna komponenta staničnih membrana. Kolesterol je najpoznatiji primjer. Postoje neke vrste lipida ekstrahirane iz životinjskih ili biljnih izvora sa značajnom ljekovitom vrijednosti za ljude. Jedna produktivna kategorija su poliketidi, sekundarni spojevi dobiveni metabolizmom i promjenom molekularne strukture primarnih lipida.