Stanje mačje kože često može odražavati kvalitetu općeg zdravlja mačke, zbog čega je mačji osip obično potrebno dodatno istražiti. Postoji nekoliko čimbenika koji mogu uzrokovati mačji osip, uključujući infekcije, alergije, anksioznost i zarazu parazitima. Nakon što se identificiraju uzroci mačjeg osipa – obično nakon fizičkog pregleda – odgovarajući tretman može primijeniti ili veterinar ili vlasnik mačke.
Postoje razne vrste mačjih osipa koji često mogu ukazivati na izvor iritacije. Kada mačka ima buhe, može se primijetiti pretjerano grebanje, a može biti vidljiv i gubitak krzna oko baze repa, kao i upaljena i ljuskava koža. Zajedno, ovi simptomi su poznati kao mačji milijarni dermatitis i mogu nastati kada mačku ugrizu buhe, jer je poznato da slina buha izaziva alergijske reakcije. Slično tome, daljnja upala može biti uzrokovana prekomjernim češanjem. Dostupan je niz lokalnih tretmana za liječenje zaraze buhama, uključujući šampone, pudere i sprejeve, ali liječenje mačjih osipa na ovaj način također može izazvati reakciju, stoga je potrebno savjetovati se s veterinarskim kirurgom.
Kada se pojavi na šapama, glavi i ušima te je popraćeno gubitkom krzna, upala kože može ukazivati na to da je mačka dobila dermatofitozu – ili lišaj, kako se obično naziva. Kao gljivična infekcija kože, lišaj je zarazan i za životinje i za ljude, ali u mnogim slučajevima stanje će se riješiti bez liječenja. Ipak, preporučljivo je odmah potražiti savjet stručnjaka zbog zarazne prirode infekcije.
Alergije na okoliš koje utječu na kožu, ponekad poznate kao atopijski dermatitis, mogu nastati kada je mačka osjetljiva na različite vrste peludi ili trave. Slično, mačka također može razviti alergije na druge proizvode u domu, kao što su dezodoransi, dezinficijensi i dim cigareta. Upala i crvenilo oko ušiju često su povezani s ovim stanjem, što se može dijagnosticirati nakon testa struganja kože i uzimanjem uzoraka krvi.
Psihogena alopecija kod mačaka može nastati kada mački postane dosadno, pod stresom ili tjeskoba. Kada se mačka sama šiša, pokreću se umirujući hormoni, pa kada su mačke izložene stresnim ili tjeskobnim situacijama, mogu postati predisponirane na pretjeranu njegu, što rezultira osipom i gubitkom krzna. Ovo stanje se obično dijagnosticira nakon što je analiziran uzorak krzna, proveden test struganja kože i analiziran uzorak krvi.